Vezišnica, lijeva pritoka rijeke Ćehotine, nastala spajanjem dvije manje rječice Mandojevca i Zmajevca u selu Odžak, 15-tak km od Pljevalja. Ušće u Ćehotinu joj je u naselju Radosavac, odmah na rubu grada. Dužine je oko 15 kilometara, a spada u red manjih brdskih salmonidnih rijeka.
Vezišnica je bila ribom najbogatija pritoka rijeke Ćehotine, jer su se u njoj mrijestile pastrmke, lipljen, mladice, klen, škobalj, što nije slučaj sa desnim pritokama Ćehotine, gdje je samo pastrmka izlazila na mrijest. Nekada su se u ovoj rečici lovili kapitalni primjerci pastrmke i mladice, pastrmke do 4-5 kg i mladice do 8-10 kg, što je za ovu rijeku predstavljalo veliko bogatstvo.
Vezišnica je prije 30-tak godina bila vodom bogatija rijeka, ali su se njeni izvori kaptirali i koriste se za snadbjevanje grada pitkom vodom. Ranije je Vezišnica imala veće virove, naročito u donjem toku, u mjestu Radosavac, koji su bili stjecišta kupača. U tim virovima su mještani lovili mladice i rukama.
Nekad bilo…
Sa izgradnjom TE Pljevlja, tik uz samu desnu obalu ove rijeke, i formiranjem šljakišta iznad Paleškog potoka, lijeve pritoke Vezišnice, počinje da se mijenja ova rijeka, umirući polako u njenom donjem toku, nizvodno od njenog ubice, termoelektrane, pa sve do njenog ušća u Ćehotinu. U tom dijelu toka postala je mrtva, sterilna, bez ikakve flore i faune u njoj, sa zamuljanim koritom. Ovako već traje punih 25 godina, i mnogi su je već zaboravili, jer je zarasla u šiblje, odsječena od livada i mještana, stjecište svakojakog otpada. Mještani koji su ranije krčili njene obale, kako bi je bolje sagledavali, boravili na ovoj rijeci, kupajući se i ribareći, sada se od nje ograđuju, zatrpavaju njene obale, puštaju je da zarasta, i gledajući je samo onda kada ponesu smeće da bace u nju.
A Vezišnica i dalje teče, to joj je od prirode, bori se, odnosi svo to smeće sa obala, pročišćava dno od mulja, ali i dalje je mrtva. Nema uslova za opstanak nikakvog života u njoj.
Međutim, u gornjem toku Vezišnice, uzvodno od TE, iako manja zbog oduzimanja vode za snadbjevanje grada, iako zatrpana smećem koje bacaju u nju mještani okolnih sela, iako prepuna nelegalnih ispusta otpadnih komunalnih voda iz domaćinstava, ona je i dalje puna života. Zahvaljujući zarastanju i zaboravu od svih, u tom dijelu toka, između šiblja i otpada, krstare pastrmke potočare, opstale i umnožene u solidnoj količini. S proljeća, kada je voda veća, po sjerkastoj vodi, može da se ulovi i do 30-tak komada za nepun dan. Većinom su primjerci manji, do 30 cm, ali ima i krupnijih koje je teže „namamiti“ ispod međa. Osnovno što je očuvalo ovu ribu u ovom dijelu toka, iako joj je prekinut riblji put, jer više nijedna riblja vrsta ne izlazi u Vezišnicu da se mrijesti, jeste vegetacija na njenim obalama koja formira mnogo međa i zaklona za pastrmke. Isto tako, ova rijeka je prebogata florom i faunom dna, crvima, larvama, gaovicama, koja predstavlja dobru hranu za pastrmke.
U rijeci postoje i druge vrste ribe, kao što su klen, gaovice, peš. Zanimljivost je još jedna, a to je da je rijeka Vezišnica spojena sa borovičkim jezerom preko jednog potoka, udaljenog svega nekoliko stotina metara od same rijeke. Borovičko jezero je nastalo nakon završene eksploatacije uglja i usled ispunjenja rudničkog kopa vodom iz okolnih izvora i potoka. Ovo jezero već traje 15-tak godina. Iz jezera otiče voda, preko potoka, u rijeku Vezišnicu. Na taj način čine jedno drugom snagu, jer mnoge ribe poput klena izlaze u Vezišnicu da se mrijeste, ali i krupnije pastrmke napuštaju Vezišnicu odlazeći u dubine ovog jezera. Zanimljivost je da su u tom jezeru lovljene krupne potočare, do 9 kg. Predpostavlja se da su izašle iz Vezišnice, jer je ona vremenom postajala mala za njih. U jezeru sada postoji više ribljih vrsta, a najviše klena, babuške, zatim šarana, grgeča, pastrmke, krkuše, gaovice, nerasta. I u Vezišnici može da vas iznenadi ponekad i grgeč, ali i zalutala babuška.
Priroda teži ravnoteži, i ona je tako sačuvala Vezišnicu bar u gornjem toku, omogućivši joj neki potpuno novi ciklus sa formiranjem borovičkog jezera.
Što se tiče ribolova na ovoj rijeci, on se obavlja, ali zbog zaraslih obala punih smeća, u znatno manjoj mjeri nego što je to bilo ranije.
„Lično sam svako proljeće na ovoj rijeci. Oduševljava me, jer opstaje i pored svih problema. Lovim samo u proljećnim mjesecima, kada je vodostaj na Vezišnici veći. Teška je za ribolov, jer je zarasla a i prepuna smeća. Ali, ipak je u tom dijelu toka živa, bogata pastrmkom, koju najčešće lovim sitnim varalicama, tipa leptira jedinice, kao i krupnijim proljećnim majskim mušicama. Ponekad se desi da čovjek ne povjeruje koliko ima pastrmke, jer se non stop javljaju na varalicu ili se izbacuju na mušice. Komadi su najčešće sitniji, do 25 cm, ali ima i znatno krupnijih. Prošlog proljeća me je iznenadila čak i jedna mala mladica, koja je uzela dvodjelnu ribicu na jednom prelivu. Vrativši je u vodu, gdje joj je i mjesto, bio sam srećan jer sam u tom trenutku pomislio da ipak ima nade za ovu rijeku, i da će ona opet, kao nekada, da zaživi čitavim svojim tokom. Nadam se da će tako biti…“
autor, Vaso Knežević
