Da stav Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) prema sveštenicima Srpske pravoslavne crkve, od kojih traže dokaz o registraciji vjerske zajednice u kojoj vrše službu kao opravdanost za odobrenje njihovog boravka u Crnoj Gori, nema utemeljenje u Zakonu o strancima, pokazale su izmjene ovog akta gdje je ova odredba prvi put sada definisana, ocijenio je Josif Mićković, pravni zastupnik sveštenika SPC koji vjersku službu vrše u Pljevljima. Sveštenici SPC Saša Janjić i Nikola Olić tužili su MUP zbog odbijanja njihove žalbe na rješenje Područne jedinice policije Pljevlja, kojim im je odbijen zahtjev za odobrenje privremenog boravka.
– U Ministarstvu unutrašnjih poslova su svjesni da u sadašnjem zakonu nema osnova za primjenu njihovog stava. Iniciraju izmjenu Zakona o strancima i predlažu da član novog zakona glasi: Svešteno lice – stranac, koje ima namjeru da obavlja vjersku službu u Crnoj Gori, radi opravdanja svog boravka mora priložiti nadležnom organu dokaz da je vjerska zajednica u kojoj će obavljati vjersku službu registrovana kod nadležnog državnog organa – ukazao je Mićković.
On je na jučerašnjoj raspravi ocijenio da je takav stav neutemeljen i u Zakonu o strancima, ali i u Zakonu o vjerskim zajednicama koji je stavljen van snage 2006. godine.
Mićković je predložio da sud meritorno odluči, cijeneći da je „izvjesno da MUP ne želi da promijeni svoje stanovište“.
U tužbama sveštenika SPC navodi se je MUP ignorisao razloge iz presude Upravnog suda, da je izvršio povredu pravila postupka i da nije cijenio navode žalbe.
Navedeno je da nije jasno po osnovu koje odredbe Zakona o strancima je određeno da se kao dokaz o opravdanosti zahtjeva o odobrenju boravka mora dostaviti dokaz o prijavi vjerske zajednice nadležnom organu.
Na suđenje nije pristupio zastupnik MUP-a, iako je uredno pozvan, a u njihovom odgovoru na tužbe predloženo je da se odbiju kao neosnovane.
Rješenjem Direktorata za upravne unutrašnje poslove MUP-a potvrđeno je rješenje Područne jedinice Pljevlja kojim je odbijen zahtjev sveštenika, koji službu vrše u Pljevljima, za odobravanje privremenog boravka u Crnoj Gori, iako je zbog pogrešne primjene propisa takvo rješenje ovog organa Upravni sud poništio u junu 2013. godine.
Zahtjevi su odbijeni Ognjenu Perkoviću, Saši Janjiću, Borivoju Pantiću, Darku Janjiću, Milanu Stoiljkoviću, Nikoli Oliću, igumanu manastira Sveta Trojica arhimandridu Leonidu i igumanijama Atanasiji i Magdaleni.
Sveštenicima iz Pljevalja u januaru 2013. godine uručeno je rješenje o uskraćivanju privremenog boravka u Crnoj Gori, ali je Upravni sud tu odluku ukinuo. U obrazloženju presude Upravnog suda tada je navedeno da je rješenje poništeno zbog pogrešne primjene propisa od strane MUP-a Crne Gore, ali je MUP i u ponovljenom postupku donio istovjetnu odluku.
Ispostava MUP-a u Pljevljima prije dvije godine otišla je korak dalje, pa je sveštenicima pored zabrane produženja boravka zaprijećeno da će biti deportovani ukoliko sami ne napuste Crnu Goru.
Radna dozvola nije potrebna
Advokat Mićković je ponovo ukazao da su vjerski sveštenici po Zakonu o radu oslobođeni pribavljanja radne dozvole dok obavljaju vjersku službu u Crnoj Gori.
– Podnosioci zahtjeva u postupku nijesu imali obavezu da dostave neki drugi dokaz, već je bila dovoljna potvrda o tome da će obavljati vjersku službu u SPC. Ta potvrda je dokaz o opravdanosti zahtjeva za privremeni boravak po osnovu zapošljavanja – rekao je Mićković.
Izvor „Dan“





1 коментар
Тешко странци – грађанину кад мора у Пљевљима – у МУП-а да оствари неко своје право, јер у тој испостави МУП-а ЦГ раде потпуно нестручне особе почев од главног им руководиоца па до оних шалтерских чиновника. А главни правник им је највећи тугомир у МУП-а ЦГ што ради. Све прописе тумаче буквално.
Прије 5-6 година дошао један грађанин Пљеваља да замијени возачку дозволу издату у Б и Х за црногорску и они му, између осталог што је потребно, траже и да преведе ту возачку дозволу са босанског на црногорски језик. Кажу пише у закону да треба и 3 мјесеца су малтретирали човјека док се није жалио у Подгорицу те им наредили да се не глупирају.
Каже њима тај мучени грађанин: – упутите ме код преводиоца који преводи са босанског на црногорски језик и ја ћу то завршити, а они кажу не постоји такав преводилац али ето пише у закону и мора се то завршити… Е замислите те њихове „бистрине“ и бесмислице.
А слично је и са свештеницима СПЦ.
Безбожници се иживљавају над тим духовним прегаоцима који су дошли да спашавају душу напаћеном и смућеном од великог зла народу Пљеваља. А нијесу свјесни да таким „законитим“ прогонима свештеника СПЦ уствари тим свештеницима чине добро јер ће својим трпљењем неоправданог прогона свештеници код Господа зарадити добру плату… Са друге стране прогонитељи ће без икакве невоље на себе и своје ближње навући гнев Божији за вијек вјекова, тако да им то наводно законито понашање, у које се уздају, може дебело присјести… Сачуај Боже, шта друго рећи!?