Podaci o trovanju Pljevljaka dostupni tek kroz 22 dana
Nakon skoro mjesec dana javnosti su postali dostupni podaci o kvalitetu vazduha za oktobar iz mjerne stanice u Skerlićevoj ulici, a podaci su više nego alarmantni, tačnije krminalni.
U oktobru su Pljevljaci čak 25 dana udisali vazduh u kome su srednje dnevne vriejdnosti PM10 čestica bili iznad dozvoljenih vrijednosti od 50 mikrograma po metru kubnom. Od toga čak 18 dana izmjerene vriednosti su bile iznad tolerantne vrijednosti od 80 mikrograma po metro kubnom. Najveće koncetracija ovih čestica u vazduhu zabilježena je 22. oktobra kada je srednja dnevna vrijednost PM10 čestica bila 152 mg po m3. Alarmantno je bilo i 28. oktobra jer tog dana srednja dnevna vrijednost bila je 156 mg po m3.
Od 30 dana validnih mjerenja PM2,5 čestica, čak 25 dana srednje dnevne vrijednosti bile su iznad ciljne vrijednosti od 25 mikrograma po metro kubnom. Čudno je da Agencija za zaštitu životne sredine, Zavod za javno zdravlje, Ekotosikološki zavod… nisu reagovali kada su u Pljevljima 25. oktobra srednje dnevne vrijednosti PM2,5 čestica bile 114 mikrograma po metro kubnom, dakle 4,5 puta više od vrijednosti koja nije opasna po ljudsko zdravlje.
PM2.5 čestice su veoma opasne po ljudsko zdravlje. Radi se o česticama promjera od 2,5 mikrometara ili još manjim, koje najviše nastaju sagorjevanjem uglja i nafte u elektranama ili benzina i dizela u vozilima. One su oko 30 puta manjeg promjera nego ljudska vlas, odavno su isticane kao respiratorni problem jer njihova sićušnost omogućava da prodru duboko u pluća. Manje se posvećivala pažnja njihovom uticaju na zdravlje srca.
Tim sa Londonske škole higijene i tropske medicine, kojim je rukovodila Ketrin Toun, pratio je slučajeve 154.000 pacijenata u Engleskoj i Velsu, koji su izmedju 2004. i 2007. bili hospitalizovani zbog srčanog udara. Ovi pacijenti su praćeni tokom više od tri godine po otpuštanju iz bolnice. U tom periodu umrlo ih je gotovo 40.000.
Da li neko u Pljevljima vrši eksperiment?
Zaista nakon ovoga postavlja se logično pitanje Da li neko u Pljevljima vrši eksperiment, koliko je ljudski organizam sposban da podnese najveću koncetraciju čestica opasnih po zdravlje u vazduhu? Takođe da li je normalno da Agencija za zaštitu životne sredine nema GPRS uređaj kako bi mjerenja bila odmah dostupna? Kako je moguće da je u najzagađenijem gradu u Crnoj Gori postavljena jedna mjerna stanica, za koju su je prije pet godina, kada su je postavljali, kao donaciju vlade Italije, kazali da je privremenog karaktera i više je pogodna za mediteransko područje? Kako je moguće da je mjerna stanica postavljena pored kotlarnice u zavjetrini, umjesto pored Pošte gdje bi pos vim pravilima morala da bude? Kako je moguće da nadležni ljudi iz državnih institucija, koje se bave zaštitom ljudskom zdravlja i mjerenja kvaliteta vazduha, nakon 22 dana saopšte das u građani Pljevalja trovani skoro mjesec dana i to traje već godinama i niko ne odgovara? Ima tu još mnogo pitanja, sjetite se Podgorice prije prošlog ljeta i dima od požara, kako su mediji tada paničili, kako su mjerne stanice bile ažurne…
2 коментара
Nije nama kriva Podgorica , krivi smo mi što o ovom problemu samo razgovaramo, ali ga ne rešavamo . Anemični i opsjednuti ličnim interesima nismo u stanju da riješimo ni mnogo manje probleme. Evo ovih dana slušamo kako će Kinezi riješiti sve naše muke …..Ne lipši magarče ………. Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži.
Kina, samo Kina i Kina! Kao život sa morskih dubina. :PP