Rode zaobilaze Pljevlja

Sve nas je manje

Priča o četvrtoj osnovnoj školi u gradu je bajka

Do 23. oktobra u porodilištu Opšte bolnice Pljevlja rođeno 195 beba, što je znatno manje nego prošle godine, kada je ukupno rođeno 260 beba. U pljevljaskom porodilištu, prema pisanju „Dana“,  očekuju da do kraja godine broj novorođečadi bude 240.

E sad nakon ove vijesti pomalo bajkovito izgledaju najave direktora Direkcije za javne radove Žarka Živkovića da se razmišlja da škola na Gukama, umjesto škola sa četvororazrednom nastavom, postane četvrta osnovna škola u gradu. Zaista je moguće da se u školi na Gukama, naselju u kome se broj stanovnika povećava zbog migracije seoskog stanovništa i zbog toga što je lakše u tom naselju kupiti urbanističku česticu, odvija devetogodinja nastava. Takođe, treba uzeti u obzir činjenicu da je veoma opasno, pogotovo zimu, kada djeca prolaze uski dio ulice na Gukama od vojne benziske pumpe do Auto kuće Cvijović, ili možda je još opasnije prelaziti raskrsnicu kod bolnice koja je uvijek prenatrpana automobilima, gdje je loš pregled i vozalima i pješacima i gdje je prosto nemoguće poštovati saobrćajna pravila, zbog „kratera“ na kolovozu. Međutim kako sada stavri stoje onda bi trebalo ugasiti jednu od postojećih škola u gradu.

Računica je prosta. Ako uzmemo u obzir da djeca koja su rođena u poslednjih pet godina, kada je prosjek novorođenčadi bio oko 270, i dalje budu živijeli u Pljevljima, to znači da bi, ako bi postojale četiri osnovne škole u gradu, prosječan broj učenika po razredima u školama bio 67. U praksi bilo bi drugačije jer bi škola na Gukama imala najveći broj đaka, a ostale škole jedva bi skrpile dva odjeljenja. To znači da bi polovina učionica zvrjala prazna, prosvjetni radnici radili bez norme, a nastava bi se, u svim školama, odvijala u jednoj smjeni.

Ima i druga računica koja je takođe poražavajuća, kada su u pitanju osnovne škole na teritoriji opštine. Po poslednjem popisu stanovništva, ukupan broj djece koja bi mogla da pohađaju osnovnu školu je manji od 3.395. Ako bi sva popisana djeca pohađala samo gradske osnovne škole, a ne pohađa, ispada da bi jedna škola prosječno imala 1.132 đaka. Prosječno bi škole, računamo po devetogodšnjoj nastavi, imale 126 đaka po razredu, a ako to podijelimo po odjeljenjima, recimo četiri po osnovnoj školi kako bi prosvjetni radnici imali normu, jedno odjeljenje bi brojalo po 31 đaka. Naravno u praksi nije tako. Prvo u ovaj statistički podatak ušla su djeca od 5 do 14 godina, jer tako je MONSTAT napravio presjek,  u školu se kreće sa šest godina. Osim toga seoske osnovne škole sigurno pohađa oko 200 đaka. Isto tako u svim školama teško je da ima isti broj učenika. Kada bi vođeni ovim statističim podatkom računali da grad ima četiri osnovne škole došli bi do toga da bi u jednom odjeljenju bilo 24 učenika, ali opet ne računajući djecu od 5 godina i đake iz seoskih škola.

Dakle sve se svodi na zaključak, da je, kako sada stvari stoje, priča o četvrtoj gradskoj osnovnoj školi bajka i da će za par godina jedna osnovna škola u gradu biti viška. Pitanje koliko je isplativo Ministartsvu prosjvejete i nauke, da grije prazne učionice, u gradu u kome grejna sezona traje 7 mjeseci, a nije tajna da već sada jedan broj prosvjetnih radnika popunjava normu radeći po srednjim ili seoskim osnovnim školama.

Davno su prošla vremena kada su kreveti porodilišta bili prepuni, kada su se porodilje morale slati u druge sobe dječijeg odjeljenja i kada je, kao što je to bilo sredinom sedamdestih godina dvadesetog vijeka „roda u Pljevlja slijetala 1.300 puta godišnje“.

Teško je nabrojati koiliko su se puta loklani mediji bavili ovom temom i upozoravali na drastičan pad nataliteta, nagativan prorodni priraštaj, ali sve se svelo na odluku SO Pljevlja da se svakoj novorođenoj bebi isplati jedna mjesečna najniža cijena rada, što je oko 60 eura. Nije ovdje samo izostala reakcije lokalne uprave, već i države, koja ne okreće glave niti prstom mrda, i civilnog sektora, kome su interesantniji projekti gdje mogu, narodski rečeno, na foru, da namaknu koji euro.