U susret velikom prazniku, Svetom Savi, prvom arhiepiskopu srpskom, važno je ukazati na određena prava zaposlenih u Crnoj Gori.
Član 10 Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom, garantuje da će se posebnim aktom poslodavca zaposlenim pravoslavnim vjernicima omogućiti korišćenje odmora u toku radnog vremena radi učešća u vjerskim obredima povodom praznika Svetog Save, Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog.
Istovremeno, član 73 Zakona o radu dodatno afirmiše pravo zaposlenih da, u skladu sa svojim vjerskim i tradicionalnim uvjerenjima, zatraže od poslodavca da se, jednom sedmično, vrijeme odmora u toku radnog dana prilagodi terminu pogodnom za praktikovanje tih prava, ukoliko priroda posla dozvoljava prekid rada. Ova zakonska odredba jasno ukazuje na opredijeljenost zakonodavca da omogući usklađivanje radnih obaveza sa legitimnim potrebama zaposlenih, uz uvažavanje organizacije rada i interesa poslodavca.
Primjena navedenih odredbi predstavlja važan doprinos jačanju pravne sigurnosti, dosljednom poštovanju vjerskih sloboda i izgradnji odnosa međusobnog povjerenja između zaposlenih i poslodavaca. Riječ je o pravima koja su zasnovana na važećem pravnom okviru, ali i na ustavnim i međunarodnim standardima zaštite slobode vjeroispovijesti.
Omogućavanje zaposlenima da, u razumnom i organizaciono održivom okviru, ostvaruju svoja vjerska i tradicionalna prava doprinosi ukupnoj društvenoj koheziji, afirmaciji tolerancije i jačanju osjećaja pripadnosti zajednici.
Takav pristup potvrđuje zrelost institucija i njihovu spremnost da prepoznaju i uvažavaju različitosti kao društvenu vrijednost.
Zato je važno da se, u duhu dijaloga i odgovornosti, obezbijedi dosljedna i ujednačena primjena člana 10 Temeljnog ugovora i člana 73 Zakona o radu, kroz donošenje potrebnih akata i jasnih procedura. Time se dodatno potvrđuje opredijeljenost Crne Gore da bude država u kojoj se zakoni primjenjuju dosljedno, a prava svih građana poštuju na uravnotežen i inkluzivan način.
Pravo na korišćenje odmora u toku radnog vremena, u skladu sa zakonom, mora se poštovati za pripadnike svih vjerskih zajednica, bez izuzetka. Ostvarivanje ovog prava ne smije biti selektivno niti uslovljeno, već zasnovano na principima jednakosti, nediskriminacije i poštovanja slobode vjeroispovijesti.
Takav pristup potvrđuje ustavni karakter države, jača povjerenje među građanima i doprinosi društvenoj koheziji, uz puno uvažavanje različitih vjerskih i kulturnih identiteta koji čine savremeno crnogorsko društvo.
