Pljevlja, maj 2025. godine – Navršile su se pune tri godine otkako je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine u maju 2021. godine najavilo hitne mjere za sanaciju jednog od najvećih ekoloških problema na području Pljevalja – zagađenja Mjedeničkog potoka vodama koje izviru iz starih rudarskih okana rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“. Danas, uprkos tadašnjoj odlučnosti i javno iskazanoj namjeri, stanje na terenu ostalo je nepromijenjeno.
U objavi na zvaničnoj Facebook stranici Ministarstva, 2021. godine, najavljeno je da je problem ekstremnog zakiseljavanja voda izazvanih gvožđe-sulfatom prepoznat kao prioritet. Državni sekretar za ekologiju, prof. dr Danilo Mrdak, tada je sa timom eksperata i predstavnicima kompanije „Gradir“, koja upravlja rudnikom, posjetio lokaciju i najavio konkretne korake, uključujući eksperimentalne analize kao osnovu za izradu projekta sanacije.
„Smatramo da smo na tragu rješenja“, stajalo je tada u objavi ministarstva, uz poruku da će se uskoro krenuti sa eksperimentalnim radovima koji će utrti put ka trajnoj neutralizaciji ove crne ekološke tačke.
Ipak, od tih najava do danas – nije urađeno ništa. Ni eksperiment, ni projekat, ni sanacija. Otpadne vode iz rudarskih okana i dalje se nekontrolisano ulivaju u Mjedenički potok, zagađujući lokalni vodotok i prijeteći širem ekosistemu.
Građani Pljevalja i ekološki aktivisti više puta su upozoravali na štetne posljedice po životnu sredinu i zdravlje ljudi, ali su njihovi apeli ostali bez odgovora. Ne samo da nije došlo do poboljšanja, već je odsustvo bilo kakvih radova pokazatelj zabrinjavajuće neodgovornosti nadležnih institucija.
Ostaje pitanje: koliko još mora da prođe vremena i koliko još mora da trpi priroda sjevera Crne Gore dok se ne ispune obećanja data još 2021. godine? Za sada, Šuplja stijena ostaje simbol praznih riječi i ekološke nebrige.
