Opanak, sinonim mnogima za nešto što je ruralno, seljačko.
Ali, opanak ako je na pravilnom mjestu, ne treba da asocira na nešto što je loše. Loše je za one koji opanak imaju u glavi, pa im smeta što drugi to isto nose na nozi.
Za onog koji ima dobar želudac, kaže se: „Taj bi i opanak svario!“. Međutim, ima onih koje iritira taj isti opanak, ne mogu ni da ga vide a kamoli da ga „svare“. Takvima je opanak stalno u glavi…
Čovjek koji koristi opanak kao obuću ne mora da bude seljačina, ali onaj koji opanak ima u glavi taj je sigurno seljačina. Seljačina nije seljak, čovjek sa sela, već onaj koji razmišlja tako, kao da opanak ima u glavi. Takvih opančara u današnje vrijeme ima mnogo više od seljaka. Seljaci su nažalost u manjini, izumiru… Ali seljačina zato ne manjka. Umnožavaju se, šire se kao epidemija. A lijeka za to izgleda nema. Opanak je zahvatio mozak, najracionalniji ljudski organ. Srastao je, bez posledica se ne otklanja. Dok seljaci lagano prelaze iz opanaka u patike ili cipele, seljačine muku muče… opanak im je zavladao umom, ne mogu da ga se oslobode.
Mnogo lakše prolaze oni koji opanak mogu da „svare“. Takvi „svare“ i ove sa opancima u glavi. Njima nije bitno da li je na nozi ili u glavi… ili u želudcu. „Vare“ oni sve. Tako se rodi… dok ih želudac dobro služi.
Seljak je gospodin čovjek, sam svoj gazda. Sam se organizuje i gospodari svojim imanjem, i svojom glavom. Seljačinama gazduje opanak, a oni robuju zbog njega. Njihova mišljenja se podudaraju sa mišljenjima drugih seljačina. Podjednako razmišljaju, jer su podjednaki simptomi opanka u glavi. Dok je na nogama, glava je slobodoumna… kad se preseli u glavu… zbogom pameti.
Svaka narodna izreka je zlata vrijedna, ali ona: „Opanak glavu čuva, a šubara je kvari“, je izgleda došla glave mnogima, koji je bukvalno primjenjuju, a da je pritom ne razumiju.
Bez seljaka se ne može, a sa seljačinama se nekako mora. Moramo imati dobar želudac u današnje vrijeme. Moramo „svariti“ sve seljačine, jer ni njima nije lako… bolest je uzela maha. Kažu da se mnogi izliječe ako se suoče sa problemom… pa zato preporučujem onima sa opankom u glavi da ga nazuju i da se prihvate posla na selu, pa da vide kako je biti seljak za razliku od seljačine. Na taj način bi imali više poštovanja prema seljacima, a i opanak bi koristili pravilno. Izliječili bi se garantovano uz pomoć rada. Pobjedili bi dokolicu i negativna razmišljanja, ali i predrasude o seljacima. Seljačine opanak u glavi zarade od besposlenosti, baksuzluka, loših misli, a najviše zbog kompleksa niže vrijednosti.
Ljudi nekad pravilnije razmišljaju kada se nađu u drugoj situaciji, onoj koja za njih nije karakteristična. Tad bolje sagledaju stvari i dožive prosvećenje.
Sve izrečeno sam posmatrao iz ugla onih trećih… onih koji imaju dobar želudac… „da vare i da svare“.
autor, Vaso Knežević




5 коментара
Lijepo napisano.Hvala Vaso za ovaj tekst,tim prije sto na ovom portalu rijec seljak cesto bude upotrijebljena od strane opancara u glavi. Ne znam ni koliko su mi puta do sad rekli da sam seljak 😉
Zenica bluzzz…
Drug Vaso napravi dobro štivo za seljačine u mozgu. Nažalost sa opankom u glavi , su odrasli na tuđ račun , pa usput nijesu se emancipovali na vrijeme . Znate onu narodnu „ko na vrijeme ne uzore , neće požnjeti “ tako i ovi malograđanštinom zaraženi . Kasno je za oporavak .
Nije “ građanin “ ako živi u gradu , nek bar to svare , lakše će ih društvo svariti , a njima sam biti će lakše kad se oslobode opsesije da su građani .
Bravo Vaske !!!!
Uživao sam dok sam čitao tekst.
Imam utisak da su te neke SELJAČINE inspirisale da ovako nadahnuto preneseš svoju inspiraciju kroz tekst.
Još jednom sve pohvale na tekst i razmišljanje.
DESETKA zaPLJEVLJANKU prepoznala si ih iz prve,samo im daj stolicu u opstini,odmah zaboravljaju kuda su cuvali goveda i sitnu stoku.Znaju put samo do svoje kuce komsijama sneg ociste posle DJurdjevdana.Ne treba im zamjeriti,virus zvani opstina je neumoljiv.:))))))))))))))