Studenti podgoričkog Fakulteta političkih nauka (FPN), koji su učestvovali u anketi Radija Slobodna Evropa, mišljenja su da su kreatori i sprovodioci javnih politika mislili da se u nezavisnosti može uživati bez odgovornosti.
Kažu da stavljajući u prvi plan dijeljenje naroda po mnogim osnovama, prvenstveno političkim, nacionalnim i vjerskim, sistem za ovih 17 godina nije ponudio mnogo toga inovativnog.
Da li smo na pragu 18 godina od nezavisnosti dobili nove, građanski osnažene, generacije koje su naučile da budu nezavisne od sistema?
Da li smo dobili one koji ne žele da zavise od odluka pojedinaca i da stručnost dokazuju partijskom podobnošću, već da za znanje dobiju šansu i dostojne uslove za rad?
Da li su predstavnici vlasti primijetili da su u međuvremenu stasale nove generacije, odlučne da postanu nezavisne od ove države i njenih usluga?
Studenti – podijeljeni po pitanju ostanka
„Kada sam upisivala fakultet roditelji su mi rekli – budi dobar student kako bi sjutra mogla da odeš odavde. Taj ‘savjet’ većinu nas prati tokom cijelog školovanja“, kaže za RSE Anđela Bujić, studentkinja FPN u Podgorici.
Iako je tek na prvoj godini, zna da će karijeru pokušati da gradi van Crne Gore:
„Svjesno ili ne, roditelji ili društvo nametnu vam to razmišljanje o odlasku. Vrlo razočaravajuće, jer nam to dovoljno govori o stanju u državi“.
Kako kaže, u Crnoj Gori politika sve diktira:
„Politika je odrednica kako će vam se karijera razvijati. Nismo društvo jednakih šansi. Opterećeni smo raznim vezama, nepotizmom i samo tako se napreduje“.
S druge strane, njena koleginica, Nejra Polovina, nema dilemu.
„Ništa ne može da me obeshrabri da ostanem ovdje, jer je ljubav prema državi jača od trenutnih previranja u vlasti. Istina – politička situacija je loša, ali bilo bi licemjerno da napustim državu a da ne pokušam da nešto poboljšam“.
U holu Fakulteta političkih nauka malobrojni studenti. Predavanja za ovu studijsku godinu su završena pa dolaze na ispite.
Neki su upravo završili pisani dio ispita. Gotovo je, kažu tonom olakšanja, „pa kako god bude“.
Drugi dio njih čeka svoj termin polaganja tog dana. Sa skriptima, išaranim papirima podvučenih linija i uzvičnika. Grabe da upamte još koju stavku.
Ispit manje – stepenica bliža karijeri.
A da li će karijeru graditi u Crnoj Gori ili van nje?
Otići ću odavde, naravno, odlučna je brucoškinja Aleksandra Bošković.
„Kod nas je sve ograničeno, a u inostranstvu su veće šanse za uspjeh i bolji život. Svako ko ima novca treba da ide odavde što prije. Crna Gora nije društvo u kom svi imaju jednake šanse“.
Na pitanje zašto tako misli, odgovara da su u Crnoj Gori sve profesije obesmišljene i da je godinama prisutna hiperprodukcija kadra.
„Na primjer kad upisujete Pravni ili Ekonomski fakultet u startu kreću kritike – ‘toliko je pravnika i ekonomista, nećeš nikad naći posao’. I tako nam se, na mala vrata, ubija volja za napredovanjem“.
Izvor, rtcg.me
