Evropska komisija – Zabrinjavajuća zagađenost Pljevalja
Političke kalkulacije važnije od života
Šta je razlog da svi ćute na užasavajuće podatke o zagađenosti vazduha u Pljevljima, o kojima pišemo već dva mjeseca? Šta rade institucije, pojedinci, nevladin sektor koji nam je zdušno, na okruglim stolovima dizao svijest o drugim problemima? Gdje je kreativnost, gdje je izostala volja za borbu za život jer vazduh je život za svakog čovjeka? Kako je moguće da ne možemo da se složimo oko najbitnije stvari, koja satire ljudsko zdravlje i živote zahtijevajući da se riješe naši decenijski problemi? Sva tišina koja nas obavija čak i kada imamo dokaze da smo u prošloj godini trovani 227 dana upućuje da u gradu žive ljudi koje samo brinu šta će staviti “u se, na se i poda se”? Ubiće nas naša nesvjesnost, nebriga, nesloga?
U jeku političke kampanje političari obećavaju prosperitet, ističu zasluge, a ekološke strane ne čitaju, jer što pričati o vazduhu kad je hljeb preči. Ranijih godina ubjeđivali su nas da naša životna sredina nije toliko zagađena kao što se priča – i ćutali smo, sada kada imamo podatke mi i dalje ćutimo.
Na pitanja Pljevaljskih novina, Monika Westeren iz Evropske Komisije, kazala je da je stanje u Pljevljima i te kako zabrinjavajuće, jer PM 10 čestice mogu da izazovu astmu, kardiovaskularne probleme, rak pluća i preranu smrt.
-Zakonodavstvo EU postavlja dnevnu graničnu vrijednost od 50 mikrograma po metru kubnom koja se može premašiti 35 puta godišnje. Prekoračenje od 227 dana je iznad svih limita. EU određuje određuje godišnje granične vrijednosti od 40 mikrograma po metru kubnom, a Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) postavlja još strožiji limit 20 mg/m3. Štaviše, stručnjaci iz SZO kažu da nije dokazano da i sa tim vrijednostima nema efekata na ljudsko zdravlje – kazala je Westeren. Ona naglašava da su države članice morale do 2005. godine da dovedu kvalitet vazduha u evropske standarde, te da su mogle da traže produženje roka, ali da moraju da predstavljaju plan kvaliteta vazduha, i aktivnosti na smanjenju zagađenja.
Mi smo premašili sve sve rokove i sve standarde. Prema podacima Monstata od 2009. do 2012. godine rođene su 703 bebe, a umrlo je 1219 osoba. Za prvih sedam mjeseci ove godine rođeno je svega 157 beba. Pljevlja su u 2011. godini imala najveći negativni prirodni priraštaj -234, iza Pljevalja slijedili su Kolašin -50, Plužine -35…Stopa nataliteta u našem gradu u 2011. godini iznosila je 6,5, a stopa mortaliteta 14,1. Posebno je poražavajuća bila 2008. godina, kada je rođeno 254 bebe, a umrlo 500 osoba.
Zar nije zabrinjavajuće to što ne možemo da dobijemo podatke o broju oboljelih od karcinoma, o broju oboljelih od plućnih i respiratornih oboljenje? Urotili smo se protiv sebe, i protiv svoje djece. Težina tog problema zaledila je usta svim nosiocima vlasti. Prošle godine 227 dana koncentracija PM10 prelazila je dozvoljenu granicu. Za sedam mjeseci ove godine u našem gradu zagađujuće čestice su 129 dana prelazila dozvoljenu granicu od 50 mikrograma po metru kubnom. Tri i po puta je prekoračena dozvoljena godišnja granica od 35 dana koju propisuje Svjetska zdravstvena organizacija. Što nas više gaze, mi se više savijamo. Naš mentalitet, inertnost ubijaju sve nade da će se nešto promijeniti. Treba da učimo od Podgoričana koji su za deset dana zagađenja digli javnost na noge, da učimo od mještana Vasovih voda koji istrajno branili svoju životnu sredinu. Kako je moguće da smo postali toliko apatični, da ne postoji vijest koja nas može uzdrmati i pokrenuti, da nezainteresovano životarimo iz dana u dan?
Zašto odustajati od borbe za eko-naknadu kad evropsko zakonodavstvo propisuje da zagađivač plaća onome koga zagađuje ili ugrožava, a to sigurnio nije republički Budžet. Šta smo dobili od pokornosti i čekanja da nas se neko sjeti – devastiranu životnu sredinu, sve manje stanovnika i sve više oboljelih. Na kraju, zašto bi se drugi borili za naše bolje sjutra, kad mi nijemo posmatramo sumorne slike i jezivu statistiku?
Dragana Čolović, Pljevaljske novine
1 коментар
eto mi ovo nismo znali