Spoj prirode i starih dobrih vrijednosti začinjen pljevaljskom kuhinjom
Pljevaljski kraj je oduvijek plijenio određenim mjestima i prirodnim ambijentom gdje se svakodnevnica pretvara u odmor duše, mir i blagostanje. U Pljevljima biti a ne posjetiti takva meraklijska mjesta znači isto kao i biti u Parizu a ne prošetati dolinom Sene i ne osjetiti dušu te sredine. Svako mjesto ima svoju karakterističnu dušu, sastavljenu od tradicije, kulture, mentaliteta i kuhinje. Tako i Pljevlja. Ova duša se najbolje oslikavala kroz kultne tradicionalne sevdalinke i narodne pjesme iz pljevaljskog kraja. Kraj Pljevalja, starog grada, nižu se takva kultna mjesta, od Moćevčića, preko Milet bašte, starih kafana, gradskog parka na obalama rijeke Breznice, starih vodenica, pljevaljske čaršije, slastičarnica, ćevabdžinica, ćotinskih plaža i kupališta, kao i gostoljubivih i pitomih Pljevljaka. Nekada se bezbrižnije življelo, više se družilo sa prirodom i ljudi sa ljudima… ali i danas se na pojedinim mjestima u Pljevljima može osjetiti duh tog vremena, koji razgaljuje srce i smiruje ovaj današnji brzi vakat. Još od davnih vremena čuva se boemska tradicija, ali i duša Pljevalja.
MJESTO ZA MERAKLIJE
Pljevaljska Milet bašta je svakako jedna od najprepoznatljivijih kultnih mjesta u Pljevljima. Istorija kaže da je to najstarija javna zelena površina na ovom dijelu Balkana, još od vremena Turaka na našim prostorima. Naziv Milet bašta potiče od turske riječi Milet što znači narod, i zbog toga je ona bila Narodna bašta, to jeste prva javna zelena površina u Pljevljima, ali i među prvima na Balkanu, zajedno sa gradskim parkom u Dubrovniku. U početku je ova Narodna bašta korišćena kao “parking” za tadašnja prevozna sredstva, gdje su se vezivali konji. Kasnije, za vrijeme Austrougara, ova površina prerasta u uređenu parkovsku površinu, sa zasađenim bijelim jasenovima, starim oko dvjesta godina, koji još uvijek odolijevaju vremenu i krase današnju Milet baštu. Park je obnovljen početkom 80-tih godina i decenijama predstavlja kultno mjesto za razna okupljanja, posebno za one Pljevljake koje u rodni grad dođu rijetko i na kratko. U parku je izgrađen ugostiteljski objekat sa devet drvenih paviljona, sa kapacitetom od 100 mjesta, ambijentalno uklopljenih u prostor već decenijama. U ponudi je nacionalna kuhinja (tradicionalni specijaliteti) i autentični specijaliteti pljevaljskog kraja. Otvoren je tokom cijele godine. Tradicija duga vijek i po garancija su vrhunskog kvaliteta ponude i profesionalne usluge. Najljepšu šampitu i krempitu u Pljevljima možete degustirati upravo ovde, uz tradicionalnu kaficu i prijatnu atmosferu.
Milet bašta je mjesto koje zainteresuje turiste, ali i okupi meraklije u Pljevljima subotom uveče kada joj posebnu dušu udahnu pljevaljski tamburaši. Milet bašta je svojom ljepotom, bujnom vegetacijom uz rijeku Breznicu, oduvijek bila inspiracija brojnih izvornih pjesama, pa je upravo na neki način i kroz muziku pljevaljskih tamburaša, ovaj park postao poznat širom Crne Gore pa i dalje. Na ovom mjestu se redovno održavaju brojne kulturne manifestacije, pretežno u ljetnim mjesecima, kao što su Festival tamburaške muzike i tradicionalna manifestacija “Miletisanje” u okviru Dana humora i satire “Vuko Bezarević”.
PRIRODNA OAZA NA KORAK OD CENTRA GRADA
Uzvodno rijekom Breznicom na Milet baštu se nadovezuje pljevaljski gradski park, koji predstavlja pravu ekološku oazu, zeleni kompleks, u kojem je sve podređeno prirodi. Bogato i raznovsrno rastinje što nikoga ne ostavlja ravnodušnim, posebno zbog činjenice da se upravo jedno takvo izletište nalazi nedaleko od centra Pljevalja. Park je urađen ranih pedesetih godina po projektu Beogradskog poljoprivrednog fakulteta – odsjek hortikulture. On ambijentalno povezuje Milet baštu i borovu šumu na okolnim pljevaljskim brdima u jednu cjelinu, tako da skoro neprimjetno jedan uređeni pejzažno-arhitektonski kompleks prerasta u potpuno prirodni netaknuti ambijent. Pljevaljski gradski park je poslije ljubljanskog Tivolija bio najveći objekat hortikulture u Jugoslaviji. Svaka sadnica u njemu je posađena po projektu. U sklopu parka se nalaze i sportsko-rekreativni tereni sa gradskim stadionom, trim staza, igralište za djecu, kao i objekat mrestilišta, motel, stara kamena vodenica i brane sa jezerima na rijeci Breznici. Rijeka Breznica izvire u gornjem dijelu parka i dijeli ga na dva dijela. Bez Breznice park ne bi bio ono što jeste, ona je krvotok ove oaze mira. Na ušću slapovitog potoka Skakavca u rijeku Breznicu nalazi se još jedan ugostiteljski objekat – Motel, sa čije ljetnje terase se odmaraju oči sa pogledom na igru vode i okolne vegetacije koja se ogleda u prozirnoj Breznici, koju kad-kad poremeti skok pastrmke u lovu mušice. I sve to na samo korak od centra Pljevalja. U motelu takođe postoji tradicionalna kuhinja upotpunjena cvrkutom ptica i žuborom vode.
Pored svih prirodnih ljepota pažnju privlači i jedan neobični spomenik nalik šivaćoj mašini, kojeg su, sad već davne ’70. godine prošlog vijeka, radnici Pljevalja podigli u spomen na štrajk krojačkih radnika iz 1940. godine. Pljevlja su četrdesetih godina prošlog vijeka imali radnike koji su nezadovoljni svojim položajem, stupili u štrajk.
UKUSI PLJEVALJSKOG KRAJA
Naposletku, ili na samom početku, u zavisnosti od ličnih afiniteta, ne možete a da ne probate pljevaljske ćevape, i to opet na jednom kultnom mjestu u ćevabdžinici „Trebovina“, koja ima tradiciju od preko 30 godina. Jedna je od najboljih i najposjećenijih ćevabdžinica u gradu. Za uspješno i dugo trajanje porodične firme zaslužna je vrijedna porodica Ajanović, koja decenijama unazad pokazuje da je za uspješan posao najbitniji konstantan rad, odgovornost, poštenje i požrtvovanost. Ćevabdžinica je samo jedan od poslovnih objekata porodične firme “Ajanović”, koju su kupili od porodice Vlahovljak 2007. godine, a koja kao takva prepoznatljiva ćevabdžinica „Trebovina“ radi od 1984. godine. Trebovina je prepoznatljiva po čuvenim ćevapima u domaćem somunu, koji se tradicionalno spremaju po recepturi starih pljevaljskih majstora. Miris ćevapa iz Trebovine mami i najsitije prolaznike, te tako oni što imaju problem sa viškom kilograma bolje da izbjegavaju ovu ulicu za prolaz. Ajanovići su za svoje proizvode i nagrađivani više puta, a za kvalitet proizvoda koji godinama održavaju, najvažnija je sirovina – domaće meso, koje Ajanovići ne uvoze već stoku otkupljuju u pljevaljskim selima. Ćevabdžinica može da primi do 70 ljudi. Pored roštilja, koji je prepoznatljiv, u ponudi su raznovrsna i jedinstvena jela vrhunskog kvaliteta: dimljena jagnjetina, pečenje, pite sa sjeckanim mesom, kačamak, popara, masonica, pljevaljska čuvena “saksija”, kao i razna druga gotova jela, ali i razne vrste tradicionalnih kolača: baklava sa suvim šljivama i urmama, urmašice, tulumbe… Jednostavno rečeno – ukusi pljevaljskog kraja.
Ovo su samo neke od preporučenih i nezaobilaznih destinacija u Pljevljima, a ima još dosta mjesta gdje može da se okusi priroda i hrana, i da se spoznaju vrijednosti ovoga grada, gostoljubivost i tradicionalna kuhinja. Ako ne vjerujete, dođite, vidite, okusite!
Autor teksta: Vaso Knežević
Fotografije: Vaso Knežević i TO Pljevlja
Izvor: caffemontenegro.me
