Prošlo je osam godina od kada je zapaljen automobil Miroslava Drobnjaka, dugogodišnjeg dopisnika iz Pljevalja, a taj slučaj i dalje nema sudski ni institucionalni epilog. Uprkos jasnim nalazima vještačenja, brojnim javnim apelima, reakcijama domaćih i međunarodnih organizacija koje prate bezbjednost novinara, kao i kontinuiranom interesovanju javnosti, napadači nikada nijesu identifikovani, a institucije su, gotovo bez izuzetka, ostale nijeme.
Automobil Miroslava Drobnjaka zapaljen je 11. oktobra 2017. godine u dvorištu njegove porodične kuće. Nalaz vještaka nedvosmisleno je utvrdio da je požar bio namjerno podmetnut, čime je ovaj događaj odmah kvalifikovan kao ozbiljan napad na novinara. Time je slučaj Drobnjaka svrstan među najteže napade na medijske radnike na sjeveru Crne Gore u posljednjih deset godina.
I pored takvih nalaza, ni policija ni tužilaštvo nijesu uspjeli – ili nijesu htjeli – da rasvijetle slučaj.
Organizacije koje se godinama sistematski bave pitanjem bezbjednosti novinara upozoravaju da je istraga od samog početka bila opterećena ozbiljnim i teško opravdivim propustima. Među njima se navode zakašnjeli izlazak policije na lice mjesta, nedovoljno detaljno uzete izjave svjedoka, nedostatak osnovne forenzičke dosljednosti, ali i gotovo potpuni izostanak komunikacije nadležnih institucija sa oštećenim novinarom.
U više izvještaja domaćih i međunarodnih organizacija konstatovano je da je „postupanje nadležnih organa bilo nezadovoljavajuće i neusklađeno“, uz jasnu ocjenu da su izgubljeni ključni sati i dani koji su mogli biti presudni za prikupljanje materijalnih dokaza i identifikaciju počinilaca.
Miroslav Drobnjak ističe da ni osam godina kasnije ne osjeća da je bezbjedan. Posebno problematičnim ocjenjuje činjenicu da su pojedini akteri tadašnjeg policijskog i tužilačkog postupanja i danas na istim ili sličnim pozicijama, što dodatno narušava povjerenje u institucije.
– Tadašnja policija, u kojoj su i danas isti ljudi, zajedno sa tužilaštvom pokušala je da stvori sliku u javnosti da sam sam zapalio svoj automobil, navodno da bih privukao pažnju na sebe. To je van svake pameti i za mene duboko ponižavajuće, kaže Drobnjak.
Za njega, napad iz 2017. godine nije samo neriješen predmet u fiokama institucija, već trajni izvor nesigurnosti i psihološkog pritiska.
– Prošlog ljeta policijska marica kod pekare Čočaj u Ulici Treće sandžačke prošla je bukvalno par centimetara od mene.Naime, policijsko vozilo mi je iznenada i vrlo naglo presjeklo put, zaustavivši se neposredno pored moje noge, dok sam se nalazio na trotoaru. Malo je nedostajalo da me vozilo okrzne, što bi se vjerovatno i dogodilo da se nijesam instinktivno pomjerio u stranu. Policijsko vozilo mi je prišlo s leđa, kretalo se većom brzinom i potom naglo zakočilo pored mene, što me je u tom trenutku ozbiljno uznemirilo.
Događaj se desio oko 22 časa, a u tom momentu na ulici nijesam primijetio nijednog drugog prolaznika. Tek nakon što sam se osvrnuo i pažljivije pogledao, shvatio sam da se radi o policijskom vozilu. Nakon toga, policijski službenici su mi se obratili drsko i povišenim tonom. Prvo su iz zatvorenog vozila izgovorili nekoliko riječi koje nijesam mogao jasno da razumijem, a zatim su nastavili sa pitanjima povišenim tonom, poput: „Kud si krenuo? Kako se zoveš? Odakle ideš? Đe radiš?“, i slično.
Legitimisanje je izvršeno na način što su policijski službenici tek neznatno odškrinuli vrata vozila, svega pet do deset centimetara, uzimajući moju ličnu kartu, vjerovatno kako se ne bi upalilo unutrašnje svjetlo policijskog automobila. U tom trenutku nijesam mogao jasno da vidim da li su u pitanju policijski službenici, niti da li su u uniformi. Tek kada sam se dodatno približio, primijetio sam da su uniformisani policajci, ali nijesam mogao da identifikujem broj na njihovim uniformama.
Tokom čitavog događaja, policijski službenici su se ponašali krajnje drsko i nepristojno, obraćajući mi se povišenim tonom, bez da su se predstavili ili mi saopštili razlog za zaustavljanje, navodi Drobnjak.
Iz Sindikata medija Crne Gore ranije su saopštili da slučaj Miroslava Drobnjaka smatraju jednim od najdrastičnijih primjera dugogodišnje neriješenosti napada na novinare u Crnoj Gori.
Prema njihovim ocjenama, institucije su „iznevjerile osnovni profesionalni i demokratski standard – da zaštite medijskog radnika i obezbijede pravovremenu, transparentnu i djelotvornu istragu“.
Sindikat medija je u više navrata zahtijevao obnovu i reviziju istrage, utvrđivanje svih propusta u radu policije i tužilaštva, kao i jasne i nedvosmislene garancije bezbjednosti za Drobnjaka.
Uprkos tim zahtjevima, tokom godina koje su uslijedile institucije nijesu ponudile nikakve konkretne rezultate, niti su javnost obavijestile o eventualnom napretku. Iako se predmet formalno vodi kao „u radu“, suštinski podaci o istrazi ostaju nedostupni.
Takav status slučaja, upozoravaju stručnjaci za medijske slobode, direktno proizvodi i održava atmosferu nekažnjivosti, u kojoj napadi na novinare ostaju bez posljedica.
Sve dok napad na Miroslava Drobnjaka ostane neriješen, Crna Gora teško može govoriti o ozbiljnoj, sistemskoj zaštiti medijskih radnika, naročito u manjim sredinama.
Slučaj koji traje gotovo osam godina i dalje postavlja ista, ali ključna pitanja:
Ko je zapalio automobil Miroslava Drobnjaka? Zašto istraga nikada nije dala rezultate? Da li je novinar u Crnoj Gori zaštićen – ili prepušten sam sebi?
Odgovori na ta pitanja ne bi značili pravdu samo za jednog čovjeka. Oni bi predstavljali jasan test spremnosti države da pokaže da se napadi na novinare ne tolerišu – ni u Pljevljima, ni bilo gdje drugo u Crnoj Gori.
