Izjava ministra ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić, koju je prenio RTCG, predstavlja vrhunac institucionalnog cinizma i otvorene diskriminacije građana Pljevlja.
Dok se oko 400 porodica u Pljevljima suočava sa noći bez grijanja na temperaturama ispod minus 10 stepeni, ministar govori o „zdravlju koje nema cijenu“, ignorišući činjenicu da je upravo resor na čijem je čelu u oktobru dao saglasnost za rad kotlarnice u Skerlićevoj ulici – da bi je, svega nekoliko dana pred praznike i tokom velikog mraza, po nalogu istog tog ministarstva zatvorio kao jedini izvor toplotne energije za 400 domaćinstava.
Takav institucionalni obrt nije odgovornost – to je administrativna neodgovornost sa konkretnim posljedicama po živote ljudi.
Kotlarnica u Skerlićevoj ulici jeste zagađivač i ta činjenica se ne dovodi u pitanje. Međutim, podaci o kvalitetu vazduha u Pljevljima jasno pokazuju da ni nakon njenog gašenja koncentracije štetnih polutanata nisu značajno smanjene. Drugim riječima, građani su ostali bez grijanja, ali su i dalje ostali u zagađenom vazduhu. Ako je cilj bio zaštita zdravlja – on očigledno nije ostvaren.
Umjesto da preuzme odgovornost za propuste sopstvenog ministarstva, koje je dozvolilo rad postrojenja bez riješenih ekoloških standarda, ministar Ćulafić optužuje i što je najproblematičnije – prijeti građanima Pljevalja, nazivajući njihove vapaje za toplotom „politikantskim i populističkim pritiscima“.
Građani koji se smrzavaju nijesu prijetnja državi. Prijetnja državi je ministar koji selektivno sprovodi zakon, bez plana, bez alternative i bez elementarne empatije.
Posebno je neprihvatljivo moralno ucjenjivanje pitanjem „Koliko košta jedan život?“ dok se istovremeno svjesno proizvodi socijalna i zdravstvena kriza u gradu koji decenijama trpi najveći ekološki teret u Crnoj Gori.
Zdravlje zaista nema cijenu – ali nema je ni odgovornost. A ministar koji ne vidi sopstvenu krivicu u haosu koji je nastao, koji prebacuje teret na građane i lokalnu zajednicu, i koji prijeti umjesto da rješava problem, ne može ostati na toj funkciji.
Nije niko od čelnika lokalne uprave zvao ministra već oni koji se noćas smrzavaju pa zbog toga izjava da
„Ako neko očekuje da će posjetu ministra ekologije iskoristiti da ga ubijedi da zagađivači treba nesmetano i nekontrolisano da rade, onda taj neko treba da zna da mu je ambicija pretjerana i neostvariva“, je žalosna.
Takođe nabrajanje sredstva ulaganja Eko fonda u Pljevlja je užasno neukusno. Mnogo veća sredstva koja pripadaju sredini u kojoj milioni odlaze žicama, a zagađivač plati desetostruko manje nego što treba. Ovo liči na prethodnu vlast koja je trgovala zagađujućim česticama iz Pljevalja zbog zarade tajkuna.
Zbog svega navedenog, jedini odgovoran i moralan potez ministra Damjana Ćulafića jeste – ostavka.
Jer država koja gasi grijanje u najhladnijem gradu u državi, usred zime, bez alternativnog rješenja, ne štiti zdravlje – već gasi povjerenje građana.
