Zloupotreba nacionalnih i vjerskih identiteta, koji se predstavljaju kao jedini validni marker pripadnosti, sve vidljivije produbljuje društvene podjele. Takav pristup, koji automatski stavlja „druge“ u podređenu poziciju, bio je jedna od ključnih tema PROUDCAST-a Centra za građansko obrazovanje (CGO).
Željka Zvicer, saradnica na programima u CGO-u, razgovarala je o porastu govora mržnje i ksenofobije, kao i njihovim korijenima na Zapadnom Balkanu, sa Ervinom Dabižinović, koordinatorkom Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA iz Crne Gore, Adnanom Rondićem, novinarom iz BiH, i Balšom Božovićem, izvršnim direktorom Regionalne akademije za razvoj demokratije (ADD) iz Srbije.
Jedan od povoda za razgovor bili su i nedavni nasilni incidenti i govor mržnje uzrokovani napadom na mladića u Podgorici, prvobitno pripisan turskim državljanima.
Novinara Adnana Rondića nije iznenadila reakcija premijera Milojka Spajića nakon incidenta, a koje je vodila i naglom ukidanju viza turskim državljanima.
„Neko će reći ishitrena, ali nijesam siguran da bi tako reagirao da je prva informacija, koliko god se ovo za turske državljane pokazalo netačnim, govorila o nekim drugim državljanima. Mislim da je time pokušao osjetiti bilo crnogorskog društva, i bojim se da ga je dobro procijenio. Zato izlazi sa političkom odlukom o ukidanju viza za turske državljane zbog događaja u kojem oni, evo, nijesu učestvovali. I onda je to otvorilo niz situacija i događaja u kojima smo slušali ono što se, nažalost, na ovim prostorima sluša stoljećima,“ ocijenio je Rondić.
Ervina Dabižinović cijeni da je atmosferi netrpeljivosti doprinijelo i to što se nijesmo suočili sa prošlošću 90ih. „Poslije 90-ih ljudi više nisu zajedno. I onda nije neobično ono što se dogodilo prije par dana. To je bilo dobro pripremljeno i iz dobrog sjećanja. Odakle neke patriotske patrole i kako su se odjednom pojavile na ulici? Vidite ljude sa fantomkama i palicama, koje policija sprovodi i lijepo čuva. Imate institucije države uključene u jednu pesnicu i jedan progon„, naglasila je Dabižinović.
Kaže da su to poznate lekcije koje je trebalo da su naučene, ali ih pojedinci i danas koriste kao pogodan instrument.
„Stalno imamo problem sa drugima – i to ne rješavamo, a tamo gdje se pokušalo, 30 godina je trebalo da se izgradi nešto vrlo krhko, koje je tih dana potpuno poraženo. I ja sam bila poražena. Poražena pokušajem da objasnim da je mržnja usmjerena na onog pored nas, a ne na nekog ko je imaginaran, nego na onog pored nas. Lice neprijatelja nije nepoznato, ali nismo utvrdili odgovornost za to nešto što se dogodilo, pa ćemo imati ponavljanje – 1995 – 2025„, ukazala je Dabižinović.
Balša Božović je ocijenio da izjava predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, o obnovi Osmanskog carstva, a nakon isporuke turskih dronova Kosovu, nije slučajna.
„Vi ste sada u situaciji da zaokružite svoj nacionalni interes i Crnu Goru uvedete u EU. Na tom putu, imaćete ovakvih situacija kao sa turskim državljanima, sa tom histerijom koja je podignuta, sa lažnim iskazima, spremnim navijačkim grupama, naručenim parolama,… – to su vam sve školski primjeri destabilizacije puta ili politike kojom je Crna Gora krenula, ne 2020. jer je ovo inercija. Zapravo, 2020. to pokušava to da prekine, da li će uspjeti to ćemo da vidimo. Ali, vi ćete u naredne dvije-tri godine imati hiperprodukciju toga. Ne znam hoćete li uspjeti da se oslobodite toga i da li ćete preživjeti taj dio,“ upozorio je Božović.
U osvrtu na multikulturalnost i multinacionalnost crnogorskog društva, Ervina Dabižinović kaže da su te karakteristike danas samo deklarativne u Crnoj Gori, dok se „suštinski urušava i potpuno mijenja jedna kulturna matrica i kulturni obrazac„. Ona je podsjetila na dio polarizacije koji traje od obnove nezavisnosti. „Od 2006. mi smo imali te dvije ekipe: one koji nisu prihvatali i ove koji su nekako okrenuli sad će oni na tom novom talasu da urade sve kako treba. Tada se nije krenulo od nule, tada nije došlo do lustracije, tada nije došlo do suočavanja sa prošlošću, tada nije nijedan element tranzicione pravde sproveden u ovom društvu,“ objasnila je Dabižinović.
Božović je govorio i o manipulacijama pričom o pomirenju. „Ta đavolja njihova rabota je takva, oni su smislili to da se pomirimo, ali nijesu prvi fašisti koji to rade. Franko je imao tu politiku miješanja kostiju dželata i žrtve, Tuđman takođe. Nema veze – ajde i ovaj koji je strijeljao i strijeljani. Pa, kaže onda Mandić u jednom duelu sa Đukanovićem, u predizbornoj kampanji, da su se oni već pomirili, kosti su se već pomirile. Šta je za njih pomirenje? Da se Mladić i Majke Srebrenice pomire? I, onda kažu – znači vi nijeste za pomirenje?„, navodi on.
I Adnan Rondić naglašava da se u takvim diskursima mora napraviti razlika između krivice sa pravnim prefiksom koja ne može biti kolektivna i kolektivne odgovornosit, koja je etička kategorija. „Genocid u Srebrenici, ja i dalje uvijek insistiram na tome da jesu počinili pojedinci, ali jako mnogo pojedinaca, s obzirom da ga je trebalo planirati, pa pripremiti, pa izvršiti, pa onda uklanjati tragove genocida, pa negirati taj genocid… To se sve dešavalo pred nečijim očima. Ako šutite, a vidite šta se dešava, čujete šta se dešava, znate šta se dešava – imate tu vrstu odgovornosti„, istakao je on.
Božović smatra da insistiranja na kolektivnoj krivici služi da bi se opravdalo nasilje. „Na Kosovu je, u kafiću „Panda“ u Peći, jedinica za specijalne operacija, pomiješana sa tadašnjim pionirima Zemunskog klana, izvršila masakr srpske djece da bi pripremili narativ međunarodne zajednice protiv mudžahedina sa Kosova, protiv Al Kaide i ne znam čega sve… I kolektivno zalijepili naljepnicu: vi ste svi teroristi, ubice, to znači da policija sad kreće da vas sravni sa zemljom. U tom smislu, to opravdavanje nasilja i ubistava – oni se ne libe da žrtvuju koliko god treba„, pojašnjava Božović.
Sagovornici su se usaglasili da će crnogorsko, ali i društva u regiji, morati da prošire krug u kojem se razgovara, ali na jasnim osnovama, kako bi se prevazišla netrpeljivost i suzbio govor mržnje.
„Hajde da izbrojimo štetu koju smo imali – jedni, drugi, treći, peti. Pa, isplati li se? Mi možemo govoriti ko je krenuo, o ideologijama koje su počele, koje nastavljaju ovu priču, ali ovdje niko nije ostao neokrznut. Najviše govorimo o srpskim političkim elitama, pa nekako skladno tome i srpskom narodu. Koliko god smo pričali o Srpskom svetu, hajde da prođemo da vidimo gdje to danas sve Srba nema. Ponajprije zahvaljujući srpskoj politici – od Hrvatske, ogromnih djelova BiH, pa i ta Republika Srpska je prazna. Istočni dio pogotovo, nema svijeta, nema Srba, nema Bošnjaka, nema nikoga tu, pogotovo taj dio je prazan. Em je etnički očišćen, em se ljudi nijesu vratili u dovoljnoj mjeri, em su Srbi otišli. Dakle, i to je pusto i o čemu zapravo pričamo? Prazna nam je zemlja“, zaključio je Rondić.
Cijeli PROUDCAST je dostupan na linku:
Ovaj PROUDCAST je nastao u okviru REGIONALNOG PLENUMA 2025 – Pukotine u demokratiji: nacionalizam i klerikalizam na Zapadnom Balkanu, koji organizuju CGO, Regionalna akademija za razvoj demokratije (ADD), Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i njemačka Fondacija Friedrich Ebert (FES). Sadržaj emisije je isključiva odgovornost sagovornika.
