Iz nevladine organizacije „Da zaživi selo“ stigla je oštra reakcija povodom nedavnih najava o mogućnosti gradnje nove cementare u Pljevljima. Njihov stav zasnovan je na uvjerenju da grad ne treba da ide putem megalomanskih projekata koji služe kratkoročnim, populističkim interesima, već da se usmjeri na održive i realne ideje koje će obezbijediti pravednu tranziciju i dugoročni razvoj.
Iz „Da zaživi selo“ podsjećaju da su Pljevlja već imala cementaru, te da su posljedice te eksploatacije itekako bile vidljive. Krovovi kuća bili su prekriveni sivom cementnom prašinom, a životna sredina ozbiljno narušena. Danas, nakon višedecenijske eksploatatorske politike, Pljevlja se nalaze na raskrsnici – hoće li se ići ka realnim, održivim projektima ili će se ponovo podleći „megalomanskim utopijama“, kako navode iz organizacije.
Ključna ideja koju nudi ova NVO jeste korišćenje lokalnih resursa i nusproizvoda eksploatacije uglja, poput laporca, piljevine, loših partija uglja i krečnjaka, kako bi se dobila zamjena za prirodno zemljište. Inovativni pristup zasnovan je na patentu pejzažne arhitektice iz Pljevalja, Svetlane Ane Popčetović, čiji izum omogućava proizvodnju ekološki prihvatljivog proizvoda sa širokom primjenom – od rekultivacije degradiranih površina do izvoza zemljama kojima nedostaje plodno zemljište.
„Ne trebaju nam milioni eura za investiciju, imamo svjetski priznat patent naše sugrađanke i sopstvene resurse. Istovremeno bismo sanirali ekološke crne tačke poput deponija Jagnjilo i piljevine na Radosavcu“, ističu iz „Da zaživi selo“. Ovaj pristup, tvrde, predstavlja održiviju alternativu koja ne bi ponovo uvukla Pljevlja u decenijama dugačak ciklus zagađenja i ponovnih tranzicija.
Na kraju, iz organizacije sumnjaju da bi se bilo koja nova cementara, bez obzira na najavljenu „ekološku prihvatljivost“, zaista održavala na nivoima poštovanja ekoloških standarda. Upoređujući mentalitet i praksu kod nas sa primjerima iz inostranstva, zaključuju da bi se i najčistija tehnologija ubrzo pretvorila u novog zagađivača, produžavajući agoniju i odlažući prijeko potrebnu tranziciju u održiviji ekonomski i ekološki model.
Pljevlja, poručuju iz „Da zaživi selo“, zaslužuju bolja i promišljenija rješenja koja neće iznova ugrožavati zdravlje građana i narušavati životnu sredinu, već će napokon otvoriti vrata održivom razvoju, porodičnim preduzećima i iskorišćavanju inovativnih patenata nastalih upravo u ovom gradu.
Više o patentu za proizvodnju zamjene za prirodno zemljište možete pogledati u kratkom video materijalu „Održiva Pljevlja“:
2 коментара
I zaživlje li selo? Nakon 15 godina potpuno prazne i besmislene price i miliona koji su „ulozeni“ urazvoj i „zazivljavanje“ pljevaljskih sela, od kojih je preko pedeset (slovima PEDESET) nestao ili ostalo prazno?
Proglasicemo zasticena podrucja i divicemo se prirodi. Dacemo ih nekome politicki podobnom da naplacuje prolaz magistarlom( kao Kusturica na Mokroj Gori). Ni slucajno da se pravi bilo kakva fabrika, ovo sto imamo najbolje je da bacimo, struju cemo koristiti iz panela, grijacemo se na klime, uvozicemo struju za nase potrebe. Cekacemo ko ce i kad doci od turista da se dive zasticenim podrucjima meandrima, mostu na Tari i zivjecemo dugo i srecno od toga, do kraja zivota.