Prema informaciji u medijima, na 22. Sastanku Ministarskog Vijeća Energetske zajednice, Ministar Mujović je juče tražio izuzeće od CBAM-a za TE Pljevlja, iako ista krši Direktivu o velikim ložištima.
Naime, pod mehanizam CBAM (Carbon Border Adjustment Mechanism, ili mehanizma prekograničnog prilagođavanja cijene ugljenika), od 1. januara 2026. EU zemlje koji uvoze električne energiju iz zemlje van EU će morati plaćati takse na uvoz i ovi troškovi se ne mogu izbjeći. Uvođenjem CBAM-a, uvoznici crnogorske električne energije u EU moraće da plaćaju dodatne troškove kroz CBAM sertifikate, što će uticati na konkurentnost domaćeg energetskog sektora. Troškovi će se reflektovati kroz niže cijene izvoza ili smanjenu potražnju na evropskom tržištu. To znači da će biti manje isplativo za Italiju za uvoziti električnu energiju iz Crne Gore i da će se prihod TE Pljevlja značajno smanjiti. Crna Gora iako je dijelom napredovala u spajanju tržišta Crne Gore i Italije nije ispunila uslove za izuzeće iz CBAM-a.
Međutim, termoelektrana Pljevlja od 2020. godine radi nelegalno, nastavljajući s radom i nakon što je iskoristila dozvoljenih 20.000 sati rada u prelaznom periodu. Takođe, ona radi bez integrisane dozvole o sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine, koju je prema međunarodnim ugovorima, koji imaju primat nad nacionalnim zakonodavstvom, bila dužna da pribavi. Vlada nije preduzela nikakve konkretne mjere da riješi ovaj problem. Umjesto toga, nelegalan rad se pravda, dok emisije štetnih gasova rastu.
Sa druge strane zagađenja koja ugrožavaju zdravlje Pljevljaka se uvećavaju, donoseći nove prijevremene smrti. Prema izvještaju CEE Bankwatch Network “Uskladiti ili zatvoriti” samo tokom 2023. godine, emisije sumpor-dioksida iz termoelektrane su iznosile 44.017 tona, azotnih oksida 3.982 tone, dok su emisije čestica prašine porasle sa 560 tona u 2022. na čak 1.130 tona u 2023.
Jasan signal za Vladu bi trebali da budu navodi iz posljednjeg mišljenja Evropske komisije na izvještaj o napretku Crne Gore jasno naglašeno da „rekonstrukcija termoelektrane na ugalj u Pljevljima neće riješiti ključna pitanja“, uz poruku da „Crna Gora treba da pojača napore za trajno zatvaranje termoelektrane, kako bi ispunila standarde EU za emisije“. Iako je poruka EU o ovom pitanju jasna, Vlada Crne Gore je u nactu Energetskog i klimatskog plana utvrdila nerealnu godinu izlaska iz uglja odnosno proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva do 2041. godine, zanemarujući preuzetu ugovornu obavezu i CBAM.
Nataša Kovačević, CEE Bankwatch Network: “Zaključci Ministarskog Vijeća Energetske zajednice ne sadrže nikakvu informaciju o zahtjevu za izuzeće od CBAM, a ako je to tražio, onda Ministar ima potpuno nerealna očekivanja o sposobnosti ili volji Evropske komisije da prilagodi zakonodavstvo EU. Ovo je komplikovan proces koji Komisija ne može učiniti sama – potreban je pristanak Evropskog parlamenta i država članica. Zašto bi cijela EU pristala na izuzeće za Crnu Goru zbog termoelektrane na ugalj koja radi nelegalno? Izuzeće od CBAM-a je jasno definisano u Regulativi EU i kako bi bila u skladu sa njima, Crna Gora mora uvesti funkcionalni sistem plaćanja emisija ugljendioksida umjesto da traži nemoguće izmjene legislative. Konačni Nacionalni energetski i klimatski plan mora realno sagledati termoelektranu Pljevlja, uzimajući u obzir njeno tehničko stanje i potrebna ulaganja za smanjenje emisija. Očekuje se da povećanje cijene ugljenika na nivo EU sistema trgovine emisijama do 2030. učini TE Pljevlja ekonomski neisplativom prije 2041. godine, te da nakon 2030. služi samo kao hladna rezerva za hitne slučajeve snabdijevanja energijom.“
Milija Čabarkapa, NVO Ekotim: “Uzimajući realno u obzir nadolazeće troškove za emisije ugljenika, pozivamo Vladu Crne Gore da hitno revidira godinu izlaska iz uglja, odnosno zatvaranja Termoelektrane Pljevlja, te da javnosti transparentno pokaže na čemu temelji predloženi rok iz nacrta Nacionalnog energetskog i klimatskog plana. Odluka o zatvaranju mora biti zasnovana na sveobuhvatnim analizama scenarija dekarbonizacije i razvoja energetskog sektora, uključujući ekonomsku održivost, uticaj na snabdijevanje energijom i zdravlje građana. Takođe, neophodne su socijalne analize koje će procijeniti posljedice po zapošljavanje i predložiti rješenja za radnike pogođene tranzicijom. Bez ovih ključnih studija i realnog sagledavanja stanja, svaki nerealan plan ugrožava zdravlje građana, energetsku stabilnost i evropski put Crne Gore.“
