Podaci Ministarstva javne uprave (MJU) za septembar ove godine pokazuju da u javnoj upravi Crnoj Gori radi 53.648 zaposlenih, od čega 46.534 na centralnom, a 7.114 na lokalnom nivou. U odnosu na novembar 2021. godine, kada je u javnoj upravi radio 51.591 zaposleni, to je uvećanje za 2.057 novih službenika na državnom budžetu.
Prema podacima koje MJU objavljuje na svom sajtu u vezi sa brojem zaposlenih u javnoj upravi, u Generalnom sekretarijatu Vlade (GSM) i ministarstvima radi 7.047 zaposlenih. To je za 3.668 više nego što ih na tim pozicijama radilo u junu, prije rekonstrukcije izvršne vlasti, kada ih je bilo 3.379. Međutim, smanjenje broja zaposlenih sa 11.446 u junu na 7.775 u septembru evidentno je u kategoriji koja se odnosi na broj zaposlenih u organima u sastavu ministarstava, što je otprilike na istom nivou rasta broja službenika u GSV i resorima.
Broj zaposlenih u pravosuđu je na gotovo istom nivou od 2021. i trenutno ih je 2.122. U prosvjeti je trenutno 17.787 zaposlenih, u fondovima i zavodima 754, dok od lokalnih samouprava najviše zaposlenih ima Glavni grad Podgorica – 1.140.
Izvršna direktorica NVO Akcija za socijalnu pravdu (ASP) Ines Mrdović kaže za „Dan“ da se broj zaposlenih u javnoj administraciji u poslednjoj deceniji kontinuirano povećava, a glavni razlog vidi u tome što nema spremnosti političkih elita da se pitanjem optimizacije broja zaposlenih pozabave na ozbiljan način, jer sve političke grupacije, kako ističe, pronalaze korist u takvoj situaciji.
– Ona čuvena krilatica „jedan zaposleni – četiri glasa“ unekoliko je modifikovana, ali i dalje ima bitnu ulogu u zadržavanju koristi za partije. Kada se tome dodaju nepotizam i kronizam, onda je rezultat enorman broj uposlenih na „plećima“ poreskih obveznika – kazala je Mrdović za „Dan“.
Ona dodaje i da su brojna zaposlenja u javnoj upravi ne samo potpuno neopravdana, već u znatnom broju primjera i nezakonita, a imajući u vidu da se, kako navodi, koriste poznate „prečice“ poput ugovora o djelu, volonterskih ili konsultantskih aranžmana, zahvaljujući kojima se kasnije dobiju stalna zaposlenja.
– Naravno, nijedna vlada nije uradila kvalitetnu analizu o tome koliko je zemlji sa 630.000 stanovnika stvarno potrebno administracije. To neće biti urađeno sve dok su partijski interesi na pijedestalu – smatra Mrdović.
Ona je ocijenila da je plan optimizacije broja zaposlenih odavno mrtvo slovo na papiru i ne primenjuje se, već se, kako objašnjava, u kontinuiranim ažuriranjima tog dokumenta samo dodaju nove brojke i određeni opisi.
– On više služi kao štrik za ispunjavanje obaveza koje proizilaze iz različitih strategija, a ne kao dokument koji će biti poštovan i koji će pomjeriti stvari sa mrtve tačke u pogledu smanjenja broja uposlenih – dodala je Mrdović.
Naglašava i da troškovi za zarade i niz povezanih troškova iz godine u godinu rastu i da se dio troškova nalazi i na različitim budžetskim linijama na kojima su takozvana skrivena zaposlenja.
– Naše finansije teško to podnose, ali je to već godinama jedan začarani krug. Dok se preglomazna javna administracija pokrije troškovima iz kase svih građana, ostaje veoma malo za socijalne usluge u zemlji i ukupno za njen infrastrukturni razvoj. Naravno, još veći problem za javne finansije nastaće onog časa kada počne racionalizacija (ako ikada počne), jer su zaposleni u javnoj administraciji zaštićeni kolektivnim ugovorima i polagaće pravo na znatne otpremnine – ukazala je Mrdović.
Snežana Babović iz pokreta Preokret kazala je za „Dan“ da političke partije godinama preko partijskog zapošljavanja ostvaruju političko-finansijske koristi, po pravilu suprotne javnom interesu, a često i suprotno zakonu. Za posledicu, kako ističe, imamo prenatrpanu državnu upravu, gdje selekciju u zapošljavanju sprovode upravo partije.
– To ne znači da u državnoj upravi nema kvalitetnih ljudi, sasvim suprotno, ali ukoliko nisu pod zaštitom neke partije, najčešće će biti zaustavljeni u karijernom napredovanju. Sve to ima za posledicu tromost administrativnog aparata koji bi trebalo da nam olakša dnevno funkiconisanje – ističe Babović.
Ona ukazje da ovako glomazna javna uprava finansijski mnogo košta, ne samo kroz zarade, već i kroz niz beneficija koje zaposleni u javnom sektoru imaju (službena auta, gorivo, telefoni, dnevnice, varijabile, plaćanja za radne grupe, komisije…).
– Plan optimizacije koji je bio donijet za period 2018–2020. nije više na snazi, a po nekim analizama, nije ni donio neke boljitke, tj. bio je mrtvo slovo na papiru – zaključila je Babović.
Prema podacima iz prethodnih godina, na plate zaposlenih u javnoj upravi i administraciji odlazi oko 10 do 40 odsto ukupnih državnih rashoda. Procjene su da je trošak crnogorske birokratije između 750 miliona i milijardu eura. Podaci Uprave prihoda i carina iz novembra prošle godine pokazuju da je ukupan broj zaposlenih lica u javnom sektoru, uključujući Vladu, ministarstva, uprave, agencije, institucije, lokalnu samoupravu, organe lokalne samouprave i preduzeća čiji je vlasnik Vlada ili lokalna samouprava – 77.801.
Državna uprava kao rezervoar sigurnih glasova
Babović smatra da državno rukovodstvo ne razmišlja kakve ekonomske posledice imamo zbog preglomazne javne uprave, jer očekuju da će se neka nova vlast baviti time, a do tada će budžet puniti građani i privreda.
– Oni državu zamišljaju upravo kao rezervoar sigurnih glasova i sredstvo pritiska i nagrade u predizbornoj kampanja; pritiska ukoliko niste podobni, a nagrade kada radnim mjesto nagrađuju lojalnost. Mnogo nas košta razlika između onog kako bi funkcionisala naša administracija da je vode najbolji i onog kada je to kao sad. Ta cijena je najviša, a na kraju nas košta i time jer nam mladi napuštaju Crnu Goru, jer se njihovo znanje ne vrednuje već partijska pripadnost. To je neprocjenjiva šteta – ukazala je Babović.
Izvor, dan.co.me
