Narodna biblioteka „Stevan Samardžić“, Opština Pljevlja i Sekretarijat za kulturu socijalna i druga pitanja priređuju predavanje povodom nacionalnog praznika kulture.
O „Načelima dobra i zla u Luči mikrokozma“ govoriće prof. dr Milo Lompar.
Nama koji u doba urušenja morala i tmurnih vremena patimo od slabe volje, popustljivosti i manjkave izdržljivosti potrebne za ostvarenje neke važne ideje, nedostaju primjeri stvaralaca koji životom i radom, plijene intelektualnim, moralnim i duhovnim vrijednostima, baš kao naš uvaženi gost, profesor doktor Milo Lompar, čovjek bogatog znanja i širokih interesovanja, iznad svega veliki poznavalac discipline kojom se bavi. Primjer pregaoca koji se predanim radom i marljivošću, plemenitim trudom, erudicijom, etičkim i estetičkim dražima, bez prizvuka pretenzija uzdiže iznad ostalih. Čovjek koji je svojim djelom uveo u srpsku književnost autoritativan aristokratski duh.
Niko vjerovatno nikada nije o Petru Drugom Petroviću Njagošu izrekao toliko zanimljivih i tačnih ocjena i preciznih odrednica o podlovćenskom geniju, njegovom djelu, filozofskom stavu i pogledu na svijet i život, na vrijeme u kojem je živio, nevoljama i dilemama koje su ga razdirale, vladarske snove, koji su mu donosili nesanicu i muku što ih ne može ostvariti, kako je to 85 godina poslije njegove smrti učinio drugi genije pisane riječi kojeg su iznjedrilo ovi balkanski prostori – Ivo Andrić.„Tragični junak kosovske misli“ – kako ga je nazvao Ivo Andrić;
„Кoji je narodnu sudbinu doživljavao kao svoj lični doživljaj“ – kako je napisao Slobodan Jovanović;
„Najjači i najdublji duh među srpskim piscima“ – kako ga je ocjenio Jovan Skerlić;
„Tako da do danas celo srpstvo nema dva Njagoša“ – kako je kazala Isidora Sekulić;
„Pesnik koji bi i da sav naš narod izumre, jasno i gorostasno sačuvao njegov lik među narodima“ – kako je tvrdio Miloš Crnjanski;
Vrhunac divljenja Njagošu, njegovoj fizičkoj ljepoti i duhovnoj veličini, predstavlja misao najpozvanijeg, Njagoševog savremenika i velikog prijatelja i pobornika Ljubomira Nenadovića „ I kad na ovom svetu nestane bregova i ljudi, živeće dva crnogorska kolosa, Lovćen i vladika Rade.“
U našoj istoriji, malo je bilo duhovnika, teologa i jerarha Crkve čija je molitva bila sjedinjenja sa disanjem i otkucajima srca kao što su to bili Vladika Njagoš i Vladika Nikolaj Velimirović. Zato su i njihova djela tako velika o kojima govore mnogi njihovi savremenici i pojedini biografi.
Vladika Nikolaj tvrdi da sve što je Vladika Njagoš između 1845. i 1851. godine mislio i pisao, mislio je i pisao na osnovu svojih principijelnih gledišta izraženih u Luči mikrokozma. „Кao ni u jednoj drugoj svojoj pesmi, u ovoj nam je vladika otkrio svoje najitimnije osećaje i misli, sve što mu je za života bila najveća muka, a i najveća slast.“ Jer Crna Gora je sa Njagošem duhovna imperija, isto kao što su Rusi sa Puškinom, Italijani sa Danteom, Nemci sa Geteom, Španaci sa Servantesom, Englezi sa Šekspirom.
Izvor facebook Narodna biblioteka „Stevan Samardžić“
