U ponedjeljak, 28. oktobra, održan je čas odjeljenjske zajednice u odjeljenju III2 na temu „Afirmativna komunikacija”. Ova aktivnost je samo jedna u nizu aktivnosti koje su u našoj školi održane proteklih dana u cilju prevencije vršnjačkog nasilja.
Odabrali smo ovu temu, jer afirmacija pomaže pojedincu da bude zadovoljan samim sobom, a zadovoljan pojedinac rijetko može biti nasilan. Afirmativne poruke možemo i treba da upućujemo drugima i da na taj način istaknemo njihove pozitivne osobine. Svaki pojedinac se lijepo osjeća kada neko istakne nešto dobro u vezi sa njim.
Uvodna aktivnost na radionici je bila „Svijet u kakvom želim da živim”, u kojoj su nam pomogle „čarobne naočare”. Stavljali smo svi čarobne naočare i pričali kakav bi bio svijet „po našoj mjeri”.
Većina učenika je izjavila da želi da svi ljudi na svijetu budu srećni, da se pronađe lijek za teške bolesti, da nema podjela po bilo kom osnovu, da svi ljudi imaju dovoljno hrane i vode, da nema nasilja, da životinje budu adekvatno zaštićene, da se čuva priroda, da svi učenici biraju nastavne predmete koje će izučavati i sl.
Zatim su učenici podijeljeni u grupe od tri člana. Zadatak u svakoj grupi je bio da svaki učenik/učenica kaže drugima šta je od njih pozitivno naučio/la družeći se u odjeljenju, kao i kojim njegovim/njenim osobinama se divi, a takođe da čuje od drugih to isto, uz napomenu da razgovaraju isključivo o pozitivnim iskustvima.
Bilo je lijepo slušati koliko su oni jedni druge dobro upoznali za vrijeme koje su proveli zajedno i koliko su u osnovi različiti, a upravo je ta različitost pravo bogatstvo za jednu zajednicu. Zajednica smo mi – III2, učenici i odjeljenjski starješina.
Tako je neko od njih vječiti sanjar, a neko realista koji ga vraća u stvarnost, neko je nesiguran ali u nekom drugu/drugarici ima oslonac, neko ima osobu koja će beskrajno strpljivo da ga sluša dok mu priča o školskim i ljubavnim „jadima”, neko je odgovoran i zreo, neko zna matematiku, engleski ili fiziku pa svima priskoči u pomoć. Neko je odlično organizovan, neko stiže u posljednji minut, neko je zadužen za humor…
Divno je bilo slušati kako se jedni drugima dive i govore: „Ti si stpljiv/strpljiva. Hvala ti što me uvijek saslušaš. Ti si odgovoran/odgovorna i ti si moj uzor! Ti si dobar drug, uvijek mi pomogneš kad nešto ne znam! Ti si razuman i nikad nemaš nepromišljene izjave! Ti si dobar/dobra, uvijek podijeliš sa svima slatkiše i žvake! Ti si zrela i odgovorna osoba i na tebe se uvijek mogu osloniti! Ti nas uveseljavaš! Nevjerovatno je da postoji neko tako dobar!”
Bilo je tu mnogo lijepih izjava, a onda je uslijedilo pitanje: „Kako se osjećaš kada drugima kažeš pozitivna iskustva i kako se osjećaš kada drugi ljudi pričaju pozitivno o tebi?” Naravno, svi su se osjećali lijepo i shvatili smo da smo proveli čak dva sata zajedno i da su se dva školska časa odavno završila, a da mi nismo ni čuli zvono.
Ono što smo na kraju zaključili je da svako od nas voli da čuje da je poštovan, cijenjen i da njegovi pozitivni gestovi nekom znače. Unutrašnje zadovoljstvo pojedinca je važno za njega samog, a i za zajednicu. Zato nemojte oklijevati da kažete prijateljima kojim njihovim osobinama se divite i koji gestovi vam znače, a isto tako budite prijatelj koji pomaže, daje, sasluša i razumije. Dajte uvijek najbolje od sebe, gradite boljeg sebe učeći od boljih i živjećemo u boljem i pravednijem društvu, bez nasilja i nepravde!
Odjeljenje III2 i odjeljenjski starješina Mirka Popadić.
Izvor facebook Gimnazija Tanasije Pejatović
