Narodna biblioteka „Stevan Samardžić“ ugostila je u prethodnom periodu veliki broj pjesnika, književnika, esejista, novinara, književnih kritičara – istaknutih intelektualaca i ljudi od pera.
Ovoga puta, u našoj čitaonici, organizovali smo promociju narodnih zdravica čuvenog zdravičara iz Pljevalja Milovana Mira Đačića.
Zdravice su pretočene u djelo „Slavarica: srbske narodne zdravice“, čime je autor, kao baštinik narodnih tvorevina, na ponos svome rodu, ovjekovječio život i običaje iz prošlosti zavještanjem uma i duha.
Sa ponosom napominjemo da je gost naše ustanove bio i potpredsjednik Vlade Crne Gore za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama profesor doktor Budimir Aleksić, čije su riječi ostavile veliki utisak na zainteresovanu publiku.
Кada govorimo o narodnim zdravicama, ističe u svom uvodnom slovu direktorica Bojana Đačić, moramo naglasiti da je riječ o našem narodnom blagu, molitvenim psalmopojima koji oslikavaju život našeg čovjeka.
„Čovjeka koji želi da blagoslovi, pokazuje milost, hvali. Zdravicama se blagosilja čovjek, porodica, rodna gruda, mladenci, vojnici, a proklinje, sve ono što je nevaljalo, najviše i najčešće ratovi. One, kao i sve naše narodne umotvorine, dokaz su koliko je naš narod u duši čestit i miroljubiv“, kazala je Đačić.
S druge strane, naš cijenjeni gost prof. dr Budimir Aleksić, ocijenio je zbirku zdravica kao jednu izuzetno vrijednu i zanimljivu knjigu koja svjedoči da je naša folklorna tradicija živa i da naše narodno stvaralaštvo i dalje traje.
„Ova knjiga je značajan prilog našoj folkloristici – nauci o znanju naroda, odnosno narodnom stvaralaštvu koje obuhvata tradicionalno vjerovanje, narodno predanje, običaje, izreke, poslovice i balade – sveukupnu građu (folkloristika je nauka o toj građi). Lično mislim, da naša srpska folkloristika, odnosno naša istraživanja u toj oblasti, nijesu, nažalost, proporcionalna bogatstvu te građe“, rekao je Aleksić, poručujući da je poduhvat Mira Đačića vrijedan svake hvale.
„Neke od zdravica objavljenih u ovoj knjizi sastavio je sam autor, a neke su sastavili drugi, poput njegovog brata Miluna i ostalih poznavalaca i tvoraca ovog folklornog žanra“, ističe, pored ostalog, prof. Aleksić i dodaje da veliku pažnju privlači Autobiografska zdravica Mira Đačića, ispjevana u rimovanim osmercima.
Ova zdravica, napominje on, govori o porijeklu njegove porodice, njegovom životnom putu, njegovim interesovanjima, njegovom društvenom životu, ali sadrži dosta reminiscencija iz naše nacionalne istorije i tradicije.
Govoreći o zdravicama, književnik Milenko Jović je rekao da je Miro Đačić, magijom svojih riječi, uvrstio sebe među najuspješnije srpske zdravičare.
Citirajući odlomke predgovora koji je za ovu zbirku napisao Milorad Joknić, poručeno je da Miro Đačić, kao baštinik narodnih tvorevina, već godinama, na ponos svome rode, prevazilazi zavičajne ramove, brine o narodnom životu, običajima iz prošlosti i tvorevinama uma i duha. Njagove zdravice su svojevrsne molitvene pjesme iz kojih je srpski narod, i u najtežim mukama i lomovima, preživljavao i opstajao.
„Đačićeve zdravice treba posmatrati kao zlatnu kariku u vrijednosnom sistemu srpske kulturne baštine“, poručio je, između ostalog, Milenko Jović.
Na samom kraju, publici se obratio i srpski narodni zdravičar Miro Đačić.
U njemu svojstvenoj, nadahnutoj i inspirativnoj besjedi, Đačić se zahvalio svima koji su pomogli da ova zbirka izađe iz štampe i da se organizuje promocija u njegovom rodnom gradu.
„Često je đed govorio: Кad porasteš kazaće se samo. Tako se samo kazalo, čak i nametnulo štampanje knjige gotovo kao neophodno. Gdje god bi nazdravio, usledilo bi pitanje kad ćeš objaviti knjigu, naročito posle osvajanja prvog mjesta na Dragačevskom saboru. Zdravice koje sam pisao i odabirao za knjigu, pretežno običajne, pa ih tim povodom i čujemo, naročito za slavskom trpezom. One su srpska usmena baština, zato sam ih zapisivao u svakoj prilici da ne odu u zaborav. Takođe sam i slavaricu zapisao negdje osamdesetih godina prošlog vijeka da bi kasnije kada su počele da izlaze knjige svetosavskog sadržaja upoređivao i ispravljao ono što nije bilo pravilno rečeno“, rekao je Đačić i istakao da zdravice sakuplja još od mlađanih dana.
„Đed je bio zdravičar. Nazdravljao je u pravom momentu kada je pažnja usredsređena a i zahtijevao je da se čuje jer je zdravica besjeda. Imao je običaj da kaže: Кo ne zna da nazdravi neka ćuti. Bio je upravu, ako nekoga zdravica ne zanima, neka ne ometa one oko sebe. Treba da pazi kao u slučaju kada slušamo guslara ili svešteno lice. Uvijek je prvi nazdravljao onaj koji sjedi u gornjem čelu. Кo nije umio nazdraviti od sramote nije smio sjesti bliže prvom kraju“, istakao je narodni zdravičar Milovan Miro Đačić.
Promociju narodnih zdravica je uljepšala recitacija dijela Autobiografske zdravice od strane učenika Srednje stručne škole Danila Lekića, kao i nastup narodnog guslara Spasoja Mumina.
