Piše Ilija Despotović
U Obardima je ovih dana srušen krov kuće stare ravno 105 godina. Lučeva brvna i magaza od kamena su u stanju da se ne moraju rušiti. Rušenje krova te kuće je , stoga, pomalo istorijski događaj. Kuću je podigao Mile Despotović 1919. godine. To je prva kuća čiji su prozori od stakla. Do tada na prozore kuća obično je razapanjina jareća koža. Kao i sve seljačke kuće u to vrijeme, i ova kuća je imala jednu sobu , a u drugom dijelu bilo je ognjište. Taj dio se zvao kuća. Što bi se danas reklo, to je bio dnevni boravak, naravno, i kuhinja, sa ognjištem i verigama za vješanje kotla u kome se kuvala hrana.
Između sobe i kuće bio je hodnik, sa dvoje spoljnih vrata. Na hodniku je bila prislonjena drvena motKa, takozvana kominjača, a služila je za otvaranje komina, pokretnog kapka na krovu, radi izlaska dima.Kuća je imala i kameriju, u modernom smislu, veranda, terasa.
Obarđanske kuće su sve do poslije Drugog svjetskog rata bile od drveta I takozvane dizme. Gradili su ih lokalni majstori. Jedan od najboljih, prema priči, bio je Spasoje Irić iz Vlake iz susjedne Jabuke. Ostala je priča da je jedna od kuća, koja još opstaje, nastala od velike štale. Ta štala je bila podignuta na lokaciji Brdo, ne baš blizu mjesta gdje se danas nalazi. Štala je, ucijelo, sa Brda prebačena volovskom zapregom, niz livadu zvanu Kolijevka. Bojali su se da će se štala na nizbrdici raspasti. Ne bojte se, rekao je neko od prisutnih. To što je Spasoje svojim rukama sastavio, ne može se raspasti.
Veliki broj kuća danas u Obardima su zatvorene. I to nove, od cigle , sa modernism fasadama.Starih domaćina odavno nema, a nasljednici su napuštili Obarde. Ponekad, ljeti dođu, ostanu koji dan. A kuće samuju . I propadaju.
