Ko se i zbog čega plašio popisa stanovništva tek sada je jasno.
Pohara sjevera Crne Gore, otimačina, krađa, čerupanje…nazovite kako god hoćete severnog dijela države pokazala je ko je rastjerao je stanovništvo. Pod plaštom privatizacije kriminalci koji su kroz lojalnost režimu došli u poziciju da se nazovu biznismeni, od varioca, čuvara, šetača pasa, konduktera….postajali su, a neki još uvujek sebe tako zovu, ugledni paraši sa zavidnom reputacijom. Obične bitange, bez trunke griže savjesti ostavljali su ljude bez posla, porodice bez imovine, a djecu pretvarali u svoje vojnike. Koristeći iskreni etuzijazam većine klicajući vođi gradili su pozicije u društvenoj hijerarhiji i stvorili opasnu uništiteljsku mrežu.
Pljevlja su između dva popisa izgubila preko 6.000 stanovnika. U Pljevljima je 2011. godine živjelo 30.786, a sada živi 24.542. Od 2003. do sada iz grada iz koga su isisane milijarde eura, iselilo se preko 12 hiljada ljudi. Nestalo je preko 1.000 domaćinstava i na desetine naselja, popisano je manje stambenih jedinica…. Pljevlja su po broju stanovnika vraćena 100 godina unazad.
Sve ovo ne bi bilo čudno da opština Pljevlja nije dala više od trećine bruto nacionalnog dohotka države. Umjesto da ljudi u gradu rekorderu po broju prijevremenih smrti zbog zagađenja žive normalno, da imaju radna mjesta, da imaju razvijenu gradsku infrastrukturu, ljudi namjerno , planski ostavljani bez posla da bi se kompanije lakše prodale. Imovina je obezvrijeđena, kuće i zgrade se obrušavaju, ulice se raspadaju, voda često nije za piće… Sve što su ljudi iz Pljevlja uspjeli da grade, od Doma kulture, centra grada, uljepšavanja parka urađeno je od opštinskog novca i uz dosta muke. Za sport, konkretno iz Rudnika uglja, u druge gradove išli su milioni a ovdje ostajale mrvice….
Pljevlja služila, kao poligon za kupovanje akcija zarad ličnog bogaćenja ljudi iz Podgorice, Nikšića i primorja koji su preko noći postajali milioneri i važne face i koji bi teško u normalnim državama dokazali porijeklo para kojim su kupili Rudnik uglja, EPCG, Šuplju stijenu, Jakić….Neki od njih kada bi progovorili vidjelo se da ni ukrštene riječi ne umiju da riješe, a kamo li problem sa nabavkom materijala…No to je bilo nebitno.
Zbog toga pod hitno od ove Vlade naš lokalni parlament treba da traži poseban status, grada žrtve, grada ko me su j….. m…..
Na vrijeme, jer će uskoro ovo biti prazan grad, na vrijeme jer da ne bi ponovo pričali o Kurti i Murti koji zloupotrebljavaju istog konja. Lako je biti opozicija, a vlast kada se osladi vrlo se brzo zaboravi šta je bilo juče, a ne tamo neka obećanja.
