Većina građana Pljevalja smatra da nadležni organi ne rade dovoljno na suzbijanju nelegalne sječe pljevaljskih šuma. Anketa PV Portala pokazala je da je 85.4% anketiranih potpuno svjesno problema nelegalne sječe šuma u Pljevljima, dok je 52.9% direktno svjedočilo ili je čulo o tim nelegalnim aktivnostima. Preko 83.4% ispitanika smatra da postoji hitna potreba za preduzimanjem mjera zaštite i očuvanja šuma u Pljevljima.
Prema rezultatima ankete 82.2% anketiranih smatra da postoji ozbiljan problem sa nelegalnom sječom šuma, dok čak 84.1% vjeruje u postojanje „šumske mafije“.
Anketa je pokazala da 75.8% ispitanika nema povjerenja u Upravuj za šume Crne Gore., dok 76.4% smatra da Vrhovni državni tužilac nije dovoljno aktivan u rješavanju problema nelegalne sječe šuma.
Interesantno je primjetiti da 79.6% ispitanika vjeruje da drvoprerađivači u Pljevljima doprinose nelegalnoj sječi šuma. Što se tiče trenutnog stanja šuma, 63.1% ispitanika smatra da je stanje zabrinjavajuće, ali nije katastrofalno, dok 26.8% vidi situaciju kao haotičnu i ozbiljno devastiranu.
Dok se država “odlučno” bori protiv, kako su je sami nazvali,“šumske mafije” Uprave za gazdovanje šumama i lovištima Crne Gore je, makar na papiru, bez direktora. Manje od tri mjeseca nakon imenovanja Armin Mujević je iz ličnih razloga podnio ostavku. Mujević je od 3. avgusta 2022. godine obavljao funkciju vršioca dužnosti direktora Uprave za gazdovanje šumama i lovištima.
Duže vrijeme u ovoj ustanovi nije imenovan tehnički direkor, a krivične i prekršajne prijave ova ustanova podiže protiv loklanog stanovništva, koje drvo koristi za ogrev, dok su takozvani, mali drvoprerađivači i dalje van interesne zone tužilaštva.
Najveći koncesionar “Vektra Jakić”, zvanično ne siječe šume, a podaci Uprave Carina i prihoda, makar u opštini Pljevlja govore da se broj zaposlenih, kod malih drvoprerađivača tokom ljetnjih mjeseci, znatno povećava. Trenutno je u ovom sektoru u Pljevljima zaposleno preko 700 ljudi, što je blizu broja zapsolenih u najvećoj pljevaljskoj kompaniji Rudniku uglja.
Smjenjeni direktor Uprave za šume u Crnoj Gori, Srđan Pejović, odlučno tvrdi da su propušteni ključni trenuci za reorganizaciju šumskog sektora, što bi moglo da ostavi duboke posljedice kako po šume, tako i po državu. U izjavi za PVportal, Pejović osuđuje politički populizam u borbi protiv „šumske mafije“ i otkriva kako su prave krivce ostavljali nekažnjenim, dok su nevini građani često postajali mete hapšenja.
„Ako termin ekološka korupcija označava zloupotrebu moći ili položaja u svrhu nezakonitog ili neetičkog iskorištavanja šumskih resursa ili uništavanja šuma, onda možemo sa sigurnošću reći da takvih slučajeva ima u Crnoj Gori, posebno u Pljevljima. Prije mog dolaska na čelo Uprave za šume, postojao je dobro organizovan šumski lobi u kome je bilo jasno ko ima privilegije i dobru zaradu, a prihodi države i lokalnih opština bili su minimalni. Uprava za šume, od dodjele višegoišnjih koncesija “Vektri Jakić”, funkcionisala je samo formalno, a stvari, sa privilegovanim drvoprerađivačima, uglavnom su se rješavale kroz neformalne dogovore“, tvrdi Pejović koji je nakon što je izabran putem konkursa za direktora Uprave za šume, smjenjen tako što je ime ove Vladine ustanove promjenjeno u Uprave za gazdovanje šumama i lovištima.
„Što se tiče šumarske mafije, vjerujem da je ona nastala prije gotovo deceniju kada je uspostavljen sistem dugoročnih koncesija za šume, što se pokazalo kao izuzetno koruptivan sistem koji takvog tipa nije viđen u Evropi a ni šire“, izjavio je Pejović.
Na području pljevaljskog kraja pod šumama nalazi se preko 58.000 hektara, zapremina raspoložive drvne mase prelazi devet miliona kubika. Godišnji prirodni prirast drvne mase je 243.000, a godišnja sječa je oko 150 hiljada metara kubnih. Dakle radi se o ogromnom potencijalu. Predlogom novog Zakona o šumama ukida se koncesioni model korišćenja šuma i osniva državno preduzeće koje će gazdovati tim resursom. Osnovni ciljevi nacrta Zakona o šumama je promjena koncepta gazdovanja šumama – napuštanje koncesionog sistema korišćenja šuma i osnivanje državnog preduzeća za gazdovanje šumama. Slična organizacija bila je za vrijeme SFRJ, ali tokom masovne privatizacije, preko 200 radnike ove kompanije u svim crnogorskim opštinama, nakon stečaja, ostalo je bez posla. Da li to znači da je ukidanje starog Sistema gazodvanja šumama u stavri bio organizovani kriminal, jeste posao tužilaštva, a Pejović tvrdi da je već podnio krivičnu prijavu.
On tvrdi da posjeduje dokaze da je prije njegovog dolaska bilo mnogo nezakonitih stvari.
„Na primjer, jedan od koncesionara potpiše ugovor za koncesiju za sječu bukove šume po cijeni od pet ili sedam evra po metru kubnom. Nakon toga, konecesionar navede neki razlog zbog kojeg nije u mogućnosti da obavlja sječu u tom etatu, i bez održavanja dodatnog konkursa, dodijeli mu se drugi etat, u mnogo kvalitetnijoj četinarskoj šumi. Cijena drveta u toj četinarskoj šumi je na panju najmanje pet puta veća. Ovakva praksa ne samo da nije u skladu sa zakonom, već je potpuno nelogična. O ovome nisam ranije govorio za medije zbog toga šta sam podnio krivičnu prijavu Specijalnom tužilaštvu, ali još uvijek nemam informaciju da li je otvoren slučaj, rekao nam je jedini čelni čovjek Uprave za šume protiv koga su protestvovali takozvani mali drvoprerađivači. Pejović tvrdi da je jedini cilj većeg broja, kako je rekao, privilegovanih drvoprerađivača laka i brza zarada, jer mali broj njih ima neki drugi finalni prozvod osim daske.
Pejović je napomenuo da je vrlo opasno što se na čelno mjesto Uprave za šume dovode ljudi po političkoj pripadnosti, što je sadašnji direktor podnio ostavku u junu i što Uprava za šume iz ko zna kojeg razloga više od godinu nema tehničkog direktora.
–Promjenom sistema bodovanja tendera za prodaju drveta u dubećem stanju, za koji sam se uprkos nedostatku podrše nadležnih ministara i pored svih opstrukcija i protesta izborio.Ove godine zahvaljujući tim promjenama u kasi opštine Pljevlja je preko 4 miliona eura a očekivali su dva. Sada moraju da rade rebalans da vide kako da potroše neplanirani višak, očekujem da makar jedan dio ulože i vrate u poboljšanje šuma i šumarstva na teritoriji Pljevalja, zaključio je polsednji direktor Uprave za šume.
Glibaći: Kada vatra postaje posao
U selu Glibaći, razgovarali smo sa starijim mještaninom ovog sela čuvenog po organskoj hrani i šumskom bogatstvu. Njegov svakodnevni posao podrazumjeva obilazak širokog područja pljevaljske opštine prekrivenih šumama. Njegovo ime poznato je redakciji, ali zbog straha gubitka posla zamolio nas je da mu ne otkrivamo identitet.
“Javna tajna je da pojedini drvoprerađivači, u potrazi za lakim profitom, namjerno izazivaju požare kojim spaljuju samo koru drveća, ostavljajući glavne djelove stabala neoštećene. Nakon što požar bude saniran, isti drvoprerađivači zarađuju dobijanjem koncesija za opožarene šumske površine po znatno nižim cjenama. To svi znaju, ali niko ništa ne preduzima” kazao je on.
Plan sanacije šuma degradiranih požarima podrazumijeva je dvije faze. Prvom fazom predviđena je sječa opožarenih stabala i njihovo uklanjanje, a drugom fazom pošumljavanje površina, na kojima nije došlo do prirodnog podmlađivanja, a koja je trebalo da obuhvati period od tri godine. Plan sanacije šuma donosi Ministarstvo, do 31. decembra tekuće godine, uz saglasnost Vlade. Istina je da su planovi donošeni, ali I to da nikada nisu I realizovani. O tome nam je posvjedočio i bivši direktor Uprave za šume Srđan Pejović
„Ne znam zbog čega država ćuti kada razgovaramo o šumama pogođenim požarima. Koncesionari su dobijali, u većini slučajeva, besplatne dozvole, samo da posjeku stabla koja su pretrpjela oštećenja od vatre, jer su ta stabla bila uzrok širenja šumske bolesti – potkornjaka. Međutim, u praksi su se često sjekle i zdrave šume koje su pretrpjele minimalnu štetu od požara, dok su potpuno izgorjeli dijelovi šume i dalje ostavljani nedirnuti. Ova praksa je ne samo neregularna, već i izuzetno opasna za ekosistem. Radovi na obnovi i brizi o šumama su zapostavljeni, a ulaganja u izgradnju i održavanje šumskih puteva, što je obaveza konesionara, su nedovoljna”, istakao je Srđan Pejović i naglasio da očuvanje šuma zahtjeva veću posvećenost i odgovornost u zaštiti od požara, suzbijanju biljnih bolesti i štetočina, kao i sprječavanju ilegalnih aktivnosti u šumarstvu.
Pliješevina-Nelegalna sječa u privatnoj šumi
Mirko Laketić iz sela Pliješevina na svom primjeru uvjerio se da se nisu samo državne šume na udare nelegalne sječe, već i privatne. Nedavno, tokom otvaranja lovačke sezone, obišao je šumu koja je u privatnom vlasništvu i šokirao se prizorom – desetine posječenih stabala unutar jasno obilježenih granica privatnog vlasništva. Njegova kamera zabeležila je ove užasne prizore, predstavljajući nepobitne dokaze o nelegalnoj sječi, ali krivci još uvijek nisu otkriveni, mada u Pliješevini živi desetak stanovnika, a u to selo svrati onaj ko ima imovinu, ili ko obilazi loklano groblje.
Ispitati imovinu lugara
Tokom našeg istraživanja dobili smo nekoliko anonimih poruka sa različitih e-mail adresa koji pozivaju nadležne da ispitaju imovinu nekih lugara, inženjera i inspektora ne samo iz Pljevalja. Ljudi koje smo zatekli na terenu rekli su da je osnovni problem što jedna ista osoba označava koje stablo može da se posiječe i istovremeno ista osoba kontroliše prijem i odvoz posječenog stabala. Rečeno nam je da ima onih koji sijeku šumu za sedam eura po metru kubnom. Građa se uglavnom prevozi na Kosovo gdje se za kubik plaća i do 120 eura. Sa Kosova oblovina ide u Albaniju, a dalje ko zna. Utovar i prevoz iz Pljevalja radi se uglavnom noći, jun ili septembar, oktobar…. Kada prođe turistička sezona putem Pljevlja – Đurđevića Tara-Mojkovac i to ne svaki dan, već kada je put siguran.
Civilni kativista, izvršni direktor Ekološkog društva Breznica Milorad Mitrović smatra da bi bilo dobro da se provjeri imovinsko stanje zaposlenih u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima Crne Gore, jer plate su male, a značajan broj njih ne živi lose.
– Zaista su plate lugarima niske, međutim, u Podgorici imamo jedno od naselja koje se zove šumarsko, jer se tamo nalaze kuće lugara iz čitave Crne Gore. Treba povećati plate, ali treba lugarima, carinicima, inspektorima iz svih branši, pogledati koju imovinu imaju, kazao je Mitrović.
Za razliku od ljudi na terenu i naših sagovornika iz za Uprave za gazdovanje šumama i lovištima Crne Gore nisu željeli da prokomentarišu našu anketu, iako smo im dostavili odgovore građana.
Ova svjedočanstva su samo početak našeg istraživačkog putovanja. Ovo je poziv na akciju, poziv da se zaštiti crnogorske šume i nasleđe koje nam pripada, poziv na ozbiljan pristup zaštiti pluća Crne Gore.
