Ko nije u ljetnjem sutonu bio na nekoj od prostranih voloderskih luka teško mu je objasniti ljepotu i mir koji opijaju i osjećaj da savremeni čovjek još nije uspio u potpunosti uništiti ono što nam je na početku vremena stvoritelj poklonio, kaže pljevaljski novinar i književnik Rajko Palibrk
Rijeke Voloder nema ni na jednoj turističkoj mapi, iako je jedini veći vodotok na području opštine Pljevlja koji nije zagađen. Za njegove meandre, tišake, virove i brzake znaju samo mještani i oni rijetki ljubitelji prirode koje je put nanio na ovaj prostor. O Voloderu dosta znaju i ribokradice koje su krajem prošlog vijeka potpuno uništele jedan od najbogatijih ribljih fondova pastrmke, lipljena i mladice na ovim prostorima koje je hranila njegova čista voda i pitome livade i šume između kojih protiče.
– Ko nije u ljetnjem sutonu bio na nekoj od prostranih voloderskih luka, teško mu je objasniti ljepotu i mir koji opijaju i osjećaj da savremeni čovjek još nije uspio u potpunosti uništiti ono što nam je na početku vremena stovritelj poklonio, kaže pljevaljski novinar i književnik Rajko Palibrk.
On ističe da je kruna doživljaja iskonske, netaknute prirode kakve nema nadaleko, Zeleni vir, najveći i najljepši od mnogih virova koje je Voloder napravio u vrijeme kad od silnih kiša ili topljenja snijega sa obronaka Ljubišnje podivlja. Zeleni vir nalazi na 20. kilometru lokalnog puta Pljevlja – Brvenica – Metaljka – Trnovice – Lučića Meljak – Vrba, stotinak metara uzvodno od mosta na Voloderu.
– Nakon što napusti kraću kanjon pun bukova, Voloder na tom mjestu protiče između dvije povisoke stijene i potom se razliva praveći tako vir širok dvadesetak i dug četrdesetak metara dubine i do pet metara, sa sitnim, čistim pijeskom, kaže Palibrk i pojašnjava da su obale Zelenog vira iako sada u dobroj mjeri zarasle u šipražje, u stvari livadci koji su nekada bili pašnjaci, a u ljetnjim mjesecima igrališta i mjesta za sunčanje kupačima.
– Prije desetak godina entuzijasti i ljubitelji Zelenog vira uredili su u dobroj mjeri kupališta, ali je vrijeme učinilo svoje i sada se u ljetnjem periodu teško može i prići samom viru, kaže Palibrk.
Palibrk dodaje da Zeleni vir nije samo najljepše mjesto na rijeci Voloder, već jedno od najljepših mjesta na prostoru pljevaljske opštine.
– No, Zeleni vir je i pored svega ostao ono što jeste – jedno od najljepših mjesta na području opštine Pljevlja, mjesto Bogom stvoreno za izlete, kupanje i odmor duše. Na nama je da ga, ne narušavajući njegovu iskonsku ljepotu, učinimo pristupačnijim ljubiteljima netaknute prirode i da njegovu ljepotu prestavimo svima koji vole i poštuju prirodu. Treba samo malo dobre volje i odogovornosti lokalne zajednice da stvori oazu za izletnike i da svojim građanima i turistima ponudi istinski dragulj prirode – zaključuje Palibrk.
Rijeka Voloder nastaje u selu Kruševo, spajanjem dvije riječice, tačno kod seoske škole u Kruševu. Odatle Voloder, još mali, stremi nizvodno, gdje sakuplja više svojih pritoka, i od sela Hoćevina već postaje prava planinska, bistra i hitra rijeka. Voloder se uliva u Ćehotinu u selu Brvenica.
Najveće prirodno mrestilište
– Voloder je najduža i najčistija pritoka Ćehotine dužine oko 20 km. Nezagađena je zbog udaljenosti od samog grada i industrijskih postrojenja u Pljevljima, ali i od kuća okolnih sela.
Voloder je u čitavom svom toku, od izvora do ušća, bogat potočnom pastrmkom. Primjerci potočara nijesu krupni, ali su brojni. U donjem dijelu toka, javljaju se i lipljen i poneka omanja mladica, kao i klen, krkuša i nerast. Voloder predstavlja najveće prirodno mrjestilište u slivu Ćehotine. U ovu rijeku na mrijest izlaze pastrmka, mladica, lipljen, kao i čitava populacija skobalja (škobalja) iz Ćehotine. Kod ušća u Ćehotinu, a za vrijeme mrijesta skobalja, dno Volodera pocrni od ovih riba. Takođe, i krupne mladice su ranije izlazile na mrijest u Voloder, dolazeći skoro do mjesta gdje on nastaje, kaže ekolog Vaso Knežević.
Izvor, rtcg.me
