Bio jednom jedan…
Zvuči Vam poznato!? Ovako počinju bajke, a to su zapravo priče o nekim lijepim i srećnim vremenima, ljudima i događajima koje roditelji čitaju svojim mališanima za „laku“ noć, kako bi djeca lijepo spavala, sanjala i pamtila djetinjstvo po lijepim uspomenama.
Nismo ni mi daleko od bajke, možda je to i nešto najljepše što će nam se desiti u narednih par decenija. Pljevlja, „naš grad voljeni“ će u skorijoj budućnosti postojati samo u bajkama koje će ne tako ponosni roditelji (sada djeca ovoga grada) pričati svojim mališanima pred spavanje, a živjeti negdje gdje se ne govori našim dijalektom, a vjerovatno ni našim jezikom.
Biće vječiti stranci u tuđem gradu, tuđoj zemlji, pričaće lijepe priče, rado se prisjećati rodnog grada, ponekad i zapjevati neku starogradsku pjesmu ali i UPAMTITI zašto su morali da odu.
ACTA, NON VERBA!!! U prevodu „Djela, a ne riječi!!!“
Poznata je Pljevaljska Čaršija, ima i po čemu da bude i da se ponosi ali se u poslednjem vremenu samo čuju tužni uzdasi STARIJE populacije i dobro poznata konstatacija „Bježite odavde djeco moja, ovde sreće nema!“ Eh kad bismo samo polovinu te energije uložili da kažemo nešto konkretno ili možda nešto i učinimo. Djece u gradu i nema, a svima nam je jasno i zašto!
Nekima od nas koji smo još uvijek tu (vjerovatno ne još dugo) nikako nije jasno zašto nas i dalje tjeraju i uskraćuju sve što bi nam život u Pljevljima učinilo makar malo boljim…
„Gledamo u nebo i strepimo od mraza“, 21. Vijek, a u Pljevljima i u našem klubu djeca gledaju u nebo i razmišljaju da li će sutra imati priliku da treniraju košarku i bave se sportom, kao što će njihovi vršnjaci u Podgorici, Nikšiću ili Baru sigurno moći. A sve to dok drže led na koljenima jer beton i nije mekan kao parket koji je dragocjeno čuvan u našem gradu, jer što je stariji to je vrijedniji (kao vino)…
Sportski centar Ada u velikim problemima, bez pomoći i pažnje polako ali sigurno piše tešku sudbinu. Nema struje, ni vode, bez održavanja i brige polako gubi rat sa prirodom koja počinje da izbija iz temelja i pušta korijene.
Gimnazija, stara i oronula u procesu adaptacije nedostupna svim njenim korisnicima.
Nova sala na Gukama – ZATVORENA!!! Školski odbor OŠ Saljko Aljković je odlučio da je sala neupotrebljiva i da ne može da se koristi, istjerali su nas na ulicu i za nama zaključali vrata, okrenuvši ključ dva puta, za svaki slučaj! Niko ne može, naša djeca isto ne mogu, eto noćni turnir je mogao na brzinu, sada opet nije upotrebljiva… Znači ne možemo, opet zaključati i obavezno okrenuti ključ dva puta….
Mi ćemo trenirati na betonu, gledaćemo u nebo i vjerovati da neće biti kiše, a ni snijega. Ko zna, možda 2022/23 bude bez snijega, mraza, smoga, dima i naša djeca budu trenirala i bila srećna, sve dok ne stigne autobus i oni napuste Pljevlja zauvijek!
Ovo su odluke naših sugrađana, ovo su odluke školskog odbora OŠ Saljko Aljković, ovo su odluke naših prijatelja, rođaka, komšija i naših najbližih. E pa gospodo sami smo sebe uništili, gospodo sami smo sebe otjerali, sami smo sebe učinili strancima, pojele su nas sujeta, kompleksi i prezir koji smo gajili.
Biće kasno, ustvari već je kasno!
Košarkaški klub Pljevlja
Djeca ovog grada
