Prije nekoliko godina BijeloPolje je bilo privredni centar,sada je grad bez fabrike .Međ onima kojisu u ranim 90 im gidinama prošlog vijeka ostali bez mogućnosti da rade i žive od svog rada su i radnici uspješnog nekada uglednoga građevinskog preduzeća ,,Radnik“ koje je zapošljavalo preko hiljadu radnika .Danas ih je nažalost mali broj ,jer su mnogi u među vremenu preminuli ,Svetozar Čabarkapa,koji bio dugo na čelu odbora obespravljenih radnika ,ističe da je ova borba za pravdu bila duga ali sada bez uspješna.
Nakon nekoliko obraćanja novoj Vladii zatraživali pomoć,u slučaju da bud ponovo zaboravljeni organizovaće radikanije mjere,za ostvarivanje njihovih prava .
Zahtjevamo da se preispita čitav postupak od uvođenja stečaja do privatizacije i da se preispita porijeklo imovine svih učesnika ovoga procesa .U tom postupku bivši radnici ,mogu da pomognu svojim saznanjima i dikumentacijim koju imamo.Tražimo da se poveća minimalna penzija žrtve smo pljačkaškog stečaja.Čabarkapa je kazao,da su radnici tada bili bukvalno izbačenina ulicu bez ikakvih prava i otpremini .Tako je je napravljeni zločin prema hiljadu i više zaposlenih .Gašenjem ili bolje rečenom pljačkom ovoga preduzeća šteta radnika je velika ne samo radnicima već i njihovoj orodici .Tim prije štoje baza za betonsku galanteriju koja je radila u Zatonu bila osposobjena da izradi konstrukciju za sadašnji auto put kaže Čabarkapa.
Radnici ove firme su dovedeni do na ivici širomastva .Borili su se da prežive .Većina u tome nažalost ,nije uspjela da preživi .Mnogi nemaju da kupe hljeb od bijedne penzije koja iznosi 147 eura .Većina njih nema siguran i obezbijeđen krov nad glavom .Ovo je malo što nas je ostalo da ovo rješavamo .U teškoj smo poziciji .Naš položaj je u veoma teškoj situaciji ,jer je veći dio radnika na ivici siromaštva ,kazao je Čabarkapa.
Autor teksta i foto :Jovan Šćekić
