Pljevlja su iznjedrila veliki broj mladih i uspješnih ljudi koji se na mnogobrojnim fakultetima u zemlji i regionu ističu, a koji su ponos grada i porodice. Među njima je i dvadesetjednogodišnja Dušica Kušljević, studentkinja treće godine na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu. Dušica je u prošloj godini sa prosječnom ocjenom 9,85 proglašena za najboljeg studenta ovog fakulteta. Odgovorna je, uporna, vrijedna i marljiva. Trudi se da bude empatična, da ima razumijevanja za druge ljude i da se nađe na raspolaganju porodici i prijateljima uvijek kada je potrebno. Najviše je ispunjava ostvarivanje zacrtanih ciljeva, upoznavanje različitih kultura i interesantnih ljudi.
– Najveće zadovoljstvo osjećam kad uočim evidentan napredak u bilo kom segmentu ličnog razvoja. U životu se vodim devizom da se svaki naporan rad kad tad isplati i da uvijek treba ulagati kompletnog sebe u sve što radimo – priča Dušica i dodaje da porodica ima ključnu ulogu u njenom životu.
– Tu sam naučila prve životne lekcije, usvojila određene vrijednosti i radne navike, kojih se i dandanas držim i iskreno smatram da je funkcionalna i zdrava porodica osnova za razvoj svakog pojedinca. Podrška porodice mi je od velikog značaja, jer me motiviše da idem naprijed i čini svaki moj uspjeh većim, a neuspjeh podnošljivijim. Djetinjstvo predstavlja izuzetno interesantan i dinamičan period života, jer sam praktično odrastala na dva mjesta istovremeno, što je ponekad bilo vrlo izazovno, ali mi je pružilo brojne benefite. Kada sam išla u školu, živjela sam u prigradskom naselju, što mi je omogućilo da se socijalizujem i da budem u toku sa društvenim zbivanjima. S druge strane, svaki vikend i raspust provodila sam na selu – ističe Dušica.
Iako kao dijete nije uvijek tako razmišljala, iz ove perspektive shvata da je to vrijeme bilo vrlo korisno, jer joj je, kako kaže Dušica, pružilo mogućnost da živi aktivnije, zdravije, da se zdravo hrani, da zdravo razmišlja, da bude distancirana od potencijalno štetnih uticaja okoline, da se bolje snalazi i da stekne radne navike, jer je najveći dio vremena na selu provodila pomažući roditeljima u različitim poslovima. Iako zbog obaveza, nažalost, ne dolazi toliko često kući, svaki put kad dođe, većinu vremena provede upravo na selu, jer joj to pomaže da razbistri glavu, odmori se od gužve i „napuni baterije“. Dušica objašnjava da joj se zbog ljubavi prema hemiji, zbog stečenog predznanja, kao i zbog činjenice da se u Medicini nije pronalazila, Farmacija nametnula kao najlogičniji izbor jer predstavlja dobar spoj teorije i prakse, omogućava stalni napredak i usavršavanje, nudi mogućnost razvoja ličnog biznisa i obezbjeđuje lako zaposlenje nakon završetka fakulteta.
– Kako u osnovnoj školi, tako i u Gimnaziji, trudila sam se da ne zapostavim nijedan predmet i da se svakom maksimalno posvetim, ali sam pokazivala veću sklonost ka nekim predmetima, kao što su: hemija, matematika i ruski jezik. U prvom razredu Gimnazije otkrila sam svoju ljubav i sklonost prema hemiji, što me je podstaklo da krenem da se takmičim. Za 4 godine takmičenja osvojila sam: prvo mjesto na školskim takmičenjima sve četiri godine, prvo mjesto na Olimpijadama znanja u drugom i četvrtom razredu, kao i na Državnom takmičenju u četvrtom razredu; drugo mjesto na Olimpijadi znanja u prvom razredu – naglašava Dušica. Iz Gimnazije, ističe Dušica, nosi drage uspomene, jer su joj se u ovom periodu desile stvari koje su imale veliki uticaj na njeno sazrijevanje i izbor budućeg zanimanja.
-Naime, kada sam krenula da se takmičim iz hemije, počela sam da pohađam naučne kampove, u organizaciji Prone i IS „Petnica“, gdje sam naučila dosta korisnog i upoznala mnogo ljudi, sa kojima sam i dalje u kontaktu. Takođe, prelijepa sjećanja iz gimnazijskih dana jesu i ekskurzija i odlazak u Pariz na Svjetsku olimpijadu iz hemije. Pored toga Gimnazija mi je pružila izuzetno predznanje, koje mi je od velike koristi na fakultetu. Na cijelom putu kroz srednjoškolske dane, uz moje roditelje, najvažniju ulogu imala je profesorica hemije Rosanda Terzić, kojoj dugujem veliku zahvalnost, jer je prepoznala moju sklonost ka hemiji i pomogla mi da je razvijam u najboljem mogućem smjeru – objašnjava Dušica. Po njenim riječima kako bi uspjela sve da postigne, veoma važnu ulogu ima dobra organizacija vremena, ali i kontinuiran rad, što često zna da bude vrlo naporno.
-Šta god da radim, vodim se time da treba dati svoj maksimum, a rezultati onda moraju doći sami po sebi. Nijedan ispit do sada nisam poništila, ali prilikom njihove pripreme, gradivu pristupam vrlo posvećeno i temeljno, što daje rezultate. Uvijek se trudim da nađem bar onoliko slobodnog vremena koliko je neophodno da „napunim baterije“ i da obezbjedim energiju koja mi je potrebna za nove izazove – kaže Dušica.
Na pitanje da li bi se vratila u Pljevlja, Dušica odgovara da iako veoma voli svoj grad, rado dolazi kad god joj se pruži prilika i uvijek sa ponosom priča o Pljevljima, ne vidi nikakvu perspektivu, ni mogućnost da se tu razvija, ni u profesionalnoj, ni u privatnoj sferi života.
-Veoma mi je žao zbog ove činjenice i zaista smatram da Pljevlja ni u najmanjoj mjeri nisu zaslužila ovo što im se trenutno dešava i iskreno se nadam da će se nešto u bližoj budućnosti uraditi kako bi se stanje promijenilo – zaključuje Dušica.
Najvažniji balans između zdravlja, obaveza i društvenog života
Za Dušicu je trenutno najvažnije da uspostavi dobar balans između zdravlja, obaveza na fakuletu i društvenog života, što zahtijeva veoma dobru organizaciju vremena.
-Još uvijek nisam učetvovala u istraživanjima, ali to mi je jedan od glavnih planova u bliskoj budućnosti. Dosad sam vrlo zadovoljna stečenim znanjem i iskustvom, ali tek sam na pola puta i smatram da je potrebno još mnogo rada i upornosti kako bih ostvarila ono što želim. Farmaceutski fakultet, pored sticanja zaista zavidnog stepena znanja, omogućava i razvijanje komunikacijskih sposobnosti i profesionalno usavršavanje kroz različite projekte i programe razmjene. Učestvovala sam u nekoliko projekata u organizaciji BPSA- e (Belgrade Pharmacy Students’ Association ), među kojima bih izdvojila Twinnet razmjenu sa studentima iz Sarajeva, u koju sam trenutno uključena. Jedan dio ovog programa je završen i zaista mogu reći da su utisci sjajni – ističe Dušica. Pošto studije na Farmaceutskom fakultetu predstavljaju integrisane akademske studije, nakon petogodišnjeg školovanja, stiče se zvanje magistra farmacije, nakon čega postoji mogućnost upisa specijalističkih ili doktorskih studija. Dušica kaže da još uvijek nije odlučila da li će upisivati doktorske studije jer smatra da je prerano da razmišlja o tome.
-Ova odluka će umnogome zavisiti od mogućnosti da školovanje uskladim sa drugim segmentima života, jer smatram da je profesionalni razvoj samo jedna komponenta i da nije dovoljan kako bi bili kompletna ličnost.Trenutno sebe najradije zamišljam u laboratoriji neke uspješne farmaceutske kompanije. Međutim, postoji dosta prostora da se to promijeni, jer sve dok nešto praktično ne isprobam, ne mogu biti sigurna da li se pronalazim u tome. Svakako da ću se truditi da ne propuštam nijednu pruženu priliku i da se do kraja fakulteta u što većoj mjeri upoznam sa mogućnostima za rad koje pruža zanimanje farmaceuta -naglašava Dušica.
Takmičarski duh još od osnovne škole
Priznanje koje je dobila prošle godine kao najbolji student Dušici mnogo znači, jer predstavlja kvantitativni pokazatelj njenog truda, zalaganja i napornog rada.
– Još od osnovne škole, uvijek sam imala veliku želju da budem među najboljima, a takmičarski duh sam dodatno razvijala tokom takmičenja u osnovnoj školi i Gimnaziji. Na sve dosadašnje nagrade i uspjehe, gledam kao na podstrek i motivaciju da budem još bolja – ističe Dušica. Za Dušicu vrijeme studija jeste najljepši, ali istovremeno i najizazovniji period u životu, period koji predstavlja životnu prekretnicu, tako da je vrlo važno, kako ističe, da bude dovoljno jaka i pametna i da odabere pravi put.
– Kada sam tek došla u Beograd, sve mi je bilo novo i trebalo mi je određeno vrijeme da se adaptiram na novi, dosta brži način života. Međutim, prilagodila sam se mnogo bolje nego što sam i sama očekivala. Život u studentskom domu me je u velikoj mjeri upućivao na druge ljude i intenzivnije druženje. Pored toga, naučila sam da budem samostalna, da brinem o sebi i da sasvim sama organizujem svoj život. Nakon dvije godine provedene ovde, postala sam malo otvorenija, proširila svoje vidike, ali smatram da sam zadržala svoju suštinu i određene principe koje sam ponijela od kuće – kaže Dušica.
S.Z.
Teskt objavljen u „Pljevaljskim novinama“ 15. oktobra 2021. g.
