IN MEMORIAM

Smrt je neprovjerena glasina, tako od juče jednostavno nismo mogli da prihvatimo da si izgubio bitku, koju su vodio skoro 20 godina, jer si rođeni pobjednik. Kada smo, nakon vijesti da si nas napustio, vidjeli da se hiljade ljudi sa tugom i boilom opraštaju od tebe, vidjeli smo da si opet pobjedio, jer si u smrti pobjednik, naš dobri Gagi, Ćix, Paldrmija…..kako ti je već ko tepao.

Napustio nas je mlad čovjek, otac, suprug, sin, brat, jedan od najboljih od nas. Kulturni pregalac, pjesnik, publicista, čuvar pljevaljskog kulturnog blaga, NVO aktivista, ljudina….

Dragan Sava Paldrmić, najmlađe je dijete Sava i Cice Paldrmića, i najmlađi brat sestre Sneže i brata Veselina, koji su do samog kraja bili uz njega i pokušali sve da produže ovozemaljski život svog brata. Okružen porodičnom pažnjom i ljubavlju, vaspitavan je u duhu tradicionalne pljevaljske porodice kojoj je poštenje, pravičnost, poštovanje prema komšijama, kumovima, prijateljima, ljubav prema bližnjima bila iznad svega. Uvijek se isticao svojom genijalnošću, dobrotom, mirnoćom i svojom pozitivnom energijom. Pa čak i kada je igrao fudbal bio je bolji od ostalih iz svoje generacije.

Kako je sazrijevao u njemu je rasla želja da pokuša da promjeni okruženje oko sebe na bolje i korak po korak uspjevao je u tome. Od 2002. do 2006. obavljao je funkciju potpredsjednika opštine Pljevlja. Kao sekratar Sekretarijata za društvene djelatnosti od 2006. do 2011. pretvorio je ovaj grad u kulturni centar Crne Gore. Prosto je nemoguće nabrojati sve one koji su nastupali na sceni Doma vojske u Milet bašti na trgu, po školama, koliko je mladih ljudi iz Pljevalja dobilo šansu da se dokaže, koliko je održano sportskih manifestacija, a civilni sektor dobio punu afirmaciju. Mi koji smo ga bolje poznavali znamo koliko je sve to emotivno doživaljavao, a najbolje znaju ćerka Nikolina i supruga Jelena, kojima si bio uzdanica i sve u životu. Jednostavno se trošio za dobrobit svih nas. Pa čak i onda kada je bio na raznim terapijama zvao je da pita da li je sve prošlo u najboljem redu.

U januaru ove godine, na vijest da je Draganu Paldrmiću potrebna krv, javilo se stotine ljudi, a njegova topla zahvalnost svima koji su javili da pomognu vratila nam je nadu. Uslijedilo je liječenje u Turskoj i strašna diagnoza.

Međutim jednostaavno onaj ko je znao šta si sve prošao, riječ smrt nije vezivao za tebe. Čekali smo sa zebnjom trasplataciju i jedva smo čekali da i to prođe da prošetaš čaršijom i da nam ispričaš kako je sve to proteklo međutim poslednjeg dana aprila poslao si nam poruku od koje nam se zaledila krv.

Ovo stvoje poslednje riječi koje si podijelio sa nama

Bolnica. Dan 108.

“Moj život je takvo vlasništvo koje u cjelini nikada ne mogu posjedovati, odnosno on nikada ne može biti potpuno moj.

Ja nisam svoj. I što se više trudim da posjedujem samog sebe, sve manje sam svoj.

Privatno vlasništvo jeste ono što mi mogu oduzeti. Da li mi mogu oduzeti život?

Mogu.

Šta je ono što mi ne mogu oduzeti?

Spasenje.”

Počivaj u miru brate naš, sigurni smo da si u rajskim vrtovima našao ono što ti niko ne može oduzeti

SPASENJE