IZVOR DAN
Da su proizvodni i drugi rezultati Rudnika uglja više nego dobri složni su u ocjeni predstavnici sindikalnih organizacija. Međutim, oni istovremeno upozoravaju i da je teret finansijske obnove pao na radnike, odnosno rudare a ne na menadžment i zaposlene u upravljačkim strukturama Rudnika uglja. Izvršni direktor Rudnika uglja Slavoljub Popadić, u ranijim izjavama, tvrdio je da mu je plata 3.000 eura i da nikada nije bila manja, a sindikalci kažu da je trenutni prosjek zarada u Rzdniku uglja oko 750 eura. Pritom u taj prosjek ulaze i direktorske plate, koje nijesu ispod 2.000 eura. Zanimljivo je da je Popadić izjavu o svojoj zaradi dao u septembru prošle godine, a da su radničke plate najveći pad imale još 2014. godini, kada je prosjek od 740 eura, pao do 680 eura.
-Nesporno je da su proizvodni rezultati za svaku pohvalu i može se sigurno reći da je danas Rudnik uglja najuspješnije preduzeće u Crnoj Gori. Tačno je da je prosjek plata u Rudniku uglja veći nego u mnogim drugim preduzećima, ali je prosjek zarada ipak nizak u poređenju sa ostvarenim proizvodnim rezultatima. Kao sindikalac ne mogu biti zadovoljan sa visinom zarada – kaže za „Dan” Miloš Obrenić, predsjednik jednog od rudničkih sindikata. On tvrdi da su zarade u Rudniku uglja bile značajno veće prije deset godina i navodi lično primjer tvrdeći da mu je tada platu bila znatno veća nego danas kada mu je plaćen i topli obrok, regres i prevoz. Obrenić ne prihvata činjenicu da je prosjek zarada u Elektroprivredi veći od prosjeka zarada u Rudniku uglja.
-Nijesam siguran da su plate u menadžmentu manje, ali vjerujem da su veće nego što su plate u menadžmentu Elektroprivrede – ističe Obrenić uz poziv poslovodstvu da što prije dođe do povećanja zarada radnicima.
Da je neophodno povećati zarade zaposlenim slaže se i Miladin Sekulović, predsjednik sindikalne organizacije pri Uniji slobodnih sindikata. Sekulović ističe da Rudnik uglja uspješno posluje, ali da su radnici opravdano nezadovoljni visinom zarada.
-Kada je u pitanju prosjek zarada on je 2012. godine iznosio oko 740 eura. U 2014. godini došlo je do naglog pada zarada, da bi prosjek opao čak na iznos od oko 680 eura. Sada je taj prosjek oko 750 eura, ali povećanje zarada nije obuhvatilo sve radne jedinice. U onim radnim jedinicama gdje je značajno došlo do uvećanja proizvodnje i učinka, zarade su porasle. Mnogi radnici su danas sa pravom nezadovoljni iznosom plata – kaže Sekulović za „Dan” i podvlači da plate radnicima u proizvodnji treba povećati.
Od 2014. godine u Rudniku uglja se ušlo u proces finansijske stabilizacije. Međutim, poslednjih godina poslovodstvo ove kompanije saopštava da se na godišnjem nivou ostvaruje milionski profit.
Posebno je veliki uspjeh ostvaren prošle godine, kada je prijavljen profit u iznosu od oko deset miliona eura. Rast ostvarenog profita ni približno nije pratio rast zarada, makar kad su u pitanju radnici u proizvodnji, znači rudari.
Plate u Rudniku uglja i Termoelektrani podižu prosjek
Od visine zarada u Rudniku uglja i Termoelektrani zavisi cjelokupan prosjek zarada u Pljevljima.Prema podacima iz decembra prošle godine, prosjek zarada u Rudniku uglja je oko 750, dok je prosjek zarada u čitavoj Elektroprivredi oko 800 eura. U Termoelektrani prosjek zarada se kreće oko 850 eura. Ako se uzme u obzir, da nakon prošlogodišnjih masovnih primanja, u Rudniku uglja radi oko 800 radnika kao i da u Termoelektrani rade 132 radnika, a da trenutno u Pljevljima ima nešto više od pet hiljada zaposlenih, učešće zarada u pomenutim kompanijama u ukupnom prosjeku nije zanemarljiv. Isti je slučaj kada je u pitanju promet u trgovini i ugostiteljstvu, posebno ako se zna da su zarade u ovim granama najniže. Praktično plate u Rudniku i Termoelektrani podižu cjelokupan pljevaljski prosjek zarada ali i promet.
