Kada je Vlada, tačnije ministarstvo finansija najavilo uvođenje dječijeg dodatka, veliki broj porodica u Crnoj Gori obradovao se pažnji prema djeci čije su potrebe oko opremanja u škole iz dana u dan sve veće. Međutim malo se ko nadao da će Ministarstvo Vladi predložiti, ne uvođenje dječijeg dodatka, već predškolskog dodatka i još jednu vrstu socijalnog davanja, djeci materijalnih i drugih potreba do 18 godina.
Ova odluka, ne samo da je na ivici ustavnosti, već predstavlja uvredu za većinu roditelja u Crnoj Gori.
Nakon promjena očekivalo se da će nova vlada konačno shvatiti da djeca nisu socijalna potreba, već neko ko je u većini porodica u Crnoj Gori okružen pažnjom i ljubavlju, da su djeca budućnost ove države i da su djeca, makar po zakonu, svi maloljetni građani Crne Gore. Ako je predhodna Vlada dječiji dodatak prije dvije decenije pretvorila u socijalnu kategoriju, predlog ove Vlade donio je novinu. Odredio je da su djeca do šest godina, a nakon toga nisu.
Kao što to nisu radili za vrijeme prehodne vlasti, većina roditelja neće ni sada svoju djecu od malena učiti da samo kao korisnici materijalnih socijalnih davanja mogu da ostvare pravo koje skoro sve zemlje u svijetu omogućuju djeci. Naravno da da većina roditelja u ovoj državi ne traži nagradu što ima troje ili četvoro djece, jer je to lična stvar, a na žalost, sve je više parova koji i pored više pokušaja vantjelsne oplodnje ne mogu da imaju djecu. Možda bi bilo bolje da umjesto novca svoj djeci omogućimo da normalno pohađaju nastavu sa modernim učilima, savremanim nastavnim sredstvima, a ne kao makar u većini škola u Pljveljima, izgužvanim mapama, trouglovima i šestarima, modelima atoma, epruvetama….. iz Titovog vremena.
Kada su u pitanju besplatni udžebenici i tu trreba vrlo brzo napraviti rez. Umjesto stotine netačnih i proizvoljnih podataka, koji se sada nalaze u udžebenicima (naravno da nam na pamet ne pada istorija), za čij su sadžaj autori debelo plaćeni, možda bi trebalo da se ugledamo na skandinavske zemlje čij đaci odavno u škole nose tablet u kome se baza podataka mijenja makar dva puta mjesečno. Prosječna cijena kompletna učenika, najnižeg nivoa štampe, je oko 70 eura, skoro kao jedan tablet čij opretaivni sistem može da zadovolji potrebe nastave.
U našu redakciju stiglo je saopštenje Fondacije Banka hrane Crne Gore koje prenosimo u cjelosti
Zakonom treba propisati uslove za ostvarivanje prava na dječji dodatak, a visinu cenzusa treba da određuje Ministarstvo socijalnog staranja. Uštedu koju bi ostarili uvođenjem dohodovnog cenzusa kao kriterijuma za dodjelu dječijeg dodatka mogla bi se iskoristiti kako bi dječiji dodatak primala sva djeca iz socijalno ugroženih porodica, nezavisno jesu li njihovu roditelji korisnici socijalne pomoći ili ne.
Dječiji dodatak po novom predlogu će biti dostupan svakom djetetu do navršene šeste godine, čak i porodicama milionera ukoliko su im djeca tog uzrasta a kojih je u CG prema evidenciji Centralne banke ima šezdeset tri u 2020. godini. Međutim, u pitanju nije konačan broj milionera, jer je gotovina u bankama samo jedan od parametara koji čini bogatstvo, možda čak i manje značajan u odnosu na druge oblike imovine, poput nekretnina, hartija od vrijednosti i drugih dobara.
Nakon šeste godine dječiji dodatak mogu po novom predlogu Vlade, kao i do sada samo u nešto većem iznosu dobiti samo djeca čiji su roditelji korisnici socijalne pomoći i to najviše troje djece u porodici. Šta je sa djecom porodica koje su nezaposlene a formalno ne zadovoljavaju kriterijume za socijalnu pomoć?
A sa djecom čiji roditelj primaju malu alimentaciju ili je samo povremeno primaju, sa onima koji imaju malu platu ili penziju?
Da li njihovoj djeci treba dječiji dodatak ili neki drugi socijalni servis države ?
Socijalne nadoknade i prava moraju biti pravedniji, kako bi se uklonile razlike i nelogičnosti koje sada postoje.
Treba napraviti registar svih davanja u državi , od lokalnih do nacionalnih. Sva novčana i materijalna davanja ministarstava, opština, vlade, crvenog krsta moraju biti pod istim “kišobranom” radi transparentnosti. Takođe treba povezati svu pomoć kojemu crpe građani od NVO, neki i od više organizacija odjednom.
Nije zanemarljiv ni doprinos pravnih lica ugroženima. I ona moraju biti u istom sistemu. Moramo povezati sve podatke na nivou države i društva kako bi znali kome pomoć ide i u kom obimu, kako bi se izbjegle zloupotreba. Smatram da mora postojati dohodovni cenzus u dodjeli prava djece na besplatan vrtić, školski prevoz, knjige, užinu, školski pribor, internet, računar, obuću i odjeću, kako bi pomoć dobila sva djeca koja žive u nemaštini.
Marina Medojević, dipl ekomonista
Predsjednica Fondacije Banka hrane Crne Gore
