Opis biljke
- Žalfija je višegodišnja, polužbunasta biljka, visine 50 – 90 cm.
- Stabljike četvrtaste, uspravne, slabo razgranate u donjem dijelu odrvenjene.
- Listovi su naspramno raspoređeni, debeli, baršunasto-dlakavi, srebrno-sive do sivo-zelene boje, jajasti do izduženo kopljasti.
- Cvjetovi su dvousnati, plave, ružičaste ili bijele boje sakupljeni u cvast na vrhovima stabljika i bočnih grana.
- Cvjetanje počinje u maju i traje sve do avgusta. Cvjetovi žalfije su bogati nektarom i predstavljaju izvanrednu pašu za pčele. Cijela biljka ima karakterističan aromatičan miris, a nagorak i opor ukus.
Upotreba:
Antibakterijski, protivupalno, smanjuje lučenje znoja.
List žalfije se primjenjuje spolja za ispiranje sluznice kod zapaljenja usta i grla.
Čaj od žalfije pije se kod poremećaja varenja, liječi žuč, želudac, bešiku i mokraćne kanale, sređuje hormonalne smetnje kod žena.
Žalfija se koristi u kozmetičkoj, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji.
Podneblje i temperatura
Žalfija – biljka suvog i toplog podneblja.
Najveći prinos i sadržaj etarskog ulja dobija se gajenjem na terenima sa mnogo svjetlosti i toplote. To je biljka koja može da podnese i veoma niske temperature.
Voda
Višak vode je brzo guši, a korijen lako truli. Prema suši je vrlo otporna. Može da podnese dugotrajne suše, ali u fazi nicanja zahtijeva dovoljno vlage.
Žalfiju treba gajiti na sunčanim i ocednim terenima.
Zemljište
Žalfija nema velikih zahtijeva prema zemljištu. Uspijeva gotovo svuda. Može se uspješno gajiti i na najsiromašnijem zemljištu, samo ako nije zabareno.
Najbolje rezultate, sa gledišta prinosa i kvaliteta, pokazuje na rastresitim, propustljivim i bogatim zemljištima.
Na lakšem, propustljivom i siromašnijem zemljištu, koje je osunčano, dobija se droga sa visokim sadržajem aktivnih materija.
Na plodnom zemljištu dobija se visok prinos mase, ali je sadržaj ulja u biljci nešto manji.
Jesenja sjetva: novembar ili decembar.
Sjetva se može obaviti sejalicama u zavisnosti od konfiguracija terena mašinski i ručno.
Rastojanje između redova 50 – 60 cm, a dubina sjetve do 2 cm.
U proljeće sa prvim toplim danima, sjeme niče.
Proljećna sjetva polovina marta ili početak aprila.
Za 1 ha potrebno je 6 – 8 kg sjemena. Poslije sjetve parcelu odmah povaljati. Ovaj način sjetve je pogodan za rejone koji su tokom proljeća i početkom ljeta dovoljno vlažni.
Posljednjih godina direktna sjetva sjemena se pokazala najpraktičnija.
Rasađivanje
Jesenja sadnja (oktobar – novembar) je znatno pogodnija od proljećne, jer zasađene biljke u toku pozne jeseni i ranog proljeća koriste raspoloživu vlagu, a bolje se primaju i ukorjenjuju.
Proljećna sadnja se obavlja rano, čim vremenske prilike dozvole. Sa sadnjom u proljeće se ne smije zakasniti jer će u slučaju pojave suše, veći broj sadnica uginuti. Sadi se u redove na rastojanju od 50 do 60 cm i između biljaka u redu na 30 – 40 cm. Za površinu od 1 ha potrebno je 45.000 – 65.000 sadnica.
Žalfija je izuzetak. Najveći broj ljekovitih biljaka žanje se u fazi cvjetanja. Žalfija se kosi poslije cvjetanja. Pravi momenat za žetvu žalfije je kada listovi dobiju srebrnastu boju, a to u našim uslovima pada krajem jula i početkom avgusta, a u primorskim krajevima početkom jula.
Kosi se cio nadzemni dio biljke na visini od oko 10 cm od zemlje.
Za proizvodnju: nadzemni dio se suši, a zatim se odvaja stabljika od lišća. To se može obaviti i mašinama prije sušenja.
Lišće se suši u zaštićenom prostoru na promaji ili u sušari na temperaturi do 40o C. Osušen list se čuva na hladnom i mračnom mestu. Pakuje se u papirne ili jutane vreće. Za proizvodnju etarskog ulja, pokošenu masu treba ostaviti da provene, a zatim je destilisati.
Destilacija
Proces traje 1 – 2 sata. Ako se destilacija ne može obaviti odmah po žetvi, onda žalfiju treba sušiti pa destilisati kasnije.
Za žalfiju, kao i za druge vrste, važi pravilo da se žetva ne smije obaviti dok je usjev mokar od rose ili kiše. Treba žnjeti po lijepom i suvom vremenu.
