Muslimani večeras obilježavaju mubarek noć Lejletu-l-kadr.
Kada je napunio četrdeset godina, Muhammed, a. s., osjećao je potrebu da se osamljuje, da bar neko vrijeme provede odvojen od svakodnevnih događanja. Odlazio bi u pećinu Hira nedaleko od Meke. Tamo je znao ostati i po nekoliko dana. Razmišljao je o životu i svijetu, o ljudima, o nebu, tajnama života i smrti. Jedanput, te davne 610. godine, prije 1410 godina, sklonio se u tišinu pećine Hira. Iznenada zapuše silovit vjetar. Bio je toliko snažan da se činilo kako nosi kamenje i pomjera stijene. Kao da se čitava pustinja pretvorila u nemirno more, a pećina Hira poput broda počela tonuti među njenim visokim, pješčanim valovima. Zanijet u duboke misli, Muhammedu, a. s., učini se da je zadrijemao. Kroz sklopljene očne kapke iznenada ga trgnu jak bljesak svjetlosti, kao kad Sunce tek grane. Začuđen, Muhammed, a. s., otvori oči. Začu se žestok prasak. Uplašeno se osvrtao lijevo i desno.
Pogleda u stijenu pred sobom i iznad sebe. Ali, sve je bilo mirno. Ništa se nije micalo. Odakle su, onda, dolazili ti tutnji i bljesci maločas? Šta se to dešavalo? – pitao se Muhammed. Iznenada pogleda k nebu. I gore, u dubokom plavetnilu, ugleda pojavu kojoj nije mogao odrediti lik. Zastade mu dah. Tad začu glas, snažan i prodoran:
“Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara,
stvara čovjeka od ugruška!
Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,
Koji poučava peru,
Koji čovjeka poučava onome
što ne zna.”
Bili su to prvi kur’anski ajeti nestvorenog Božijeg Govora objavljeni Poslaniku, a. s., prve rečenice Knjige nad knjigama, Izvora čija će plodonosna bujica ozelenjeti ravnice Hidžaza, a zatim i cijelog svijeta.
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sa strašnom se zebnjom krenuo spuštati iz pećine prema gradu. Kako navodi dr. Tamazan Ayyali u knjizi Posljednji Allahov poslanik, na putu do kuće čuo je kako mu se svaki kamen i drvo obraćaju sa: “Es-selamu alejkum, ja Resulallah!” Kada je došao kući, reče: “Pokrijte me, pokrijte me!”, te se nastavi odmarati sve dok ga strah nije prošao. Potom ispriča sve svojoj supruzi hazreti Hatidži: “Džibrila, a. s., izgubio sam iz vida. No ostala je u meni njegova veličanstvenost, snaga i strah. Bojim se da će mi ljudi reći da sam lud i da će o meni početi ružno govoriti.” Hazreti Hatidža, koja je čekala ove dane i bila spremna za njih, reče: “Neka te uzvišeni Allah sačuva! Gospodar svjetova će ti podariti dobro i ništa osim dobra! U Allahovo ime vjerujem da ćeš ti biti poslanik ovog ummeta. Ti voliš gosta. Istinoljubiv si i pravedan. Pomažeš nevoljnicima, čuvaš siročad, pomažeš onima kojima je pomoć potrebna. Uz to si i lijepe ćudi. Vlasnik ovih osobina ne treba da se plaši.” Potom ode do Varake bin Nevfela da ga pita o ovome. Kada je Varaka saslušao šta je Resulullah rekao, uzviknu: “Neka je sa srećom, ja Resulallah! Tako mi uzvišenog Allaha, ti si posljednji poslanik koga je nagovijestio Isa, a. s. Melek kojeg si vidio je Džibril, a. s., koji je prije tebe došao i Musau, a. s. Kamo sreće da sam mlad. Da doživim vrijeme kada te budu protjerali iz Meke pa da ti pomognem.”
Noć u kojoj je počela objava Kur’ana Muhammedu, s. a. v. s., jeste noć u kojoj su se najviše približili jedno drugom Zemlja i nebo, svijet materije i svijet duhovnosti. Ova noć toliko je velika jer ju je Allah, dž. š., odabrao da se u njoj počne spuštati Njegova Riječ. Bereketom ovog blagoslovljenog trenutka, krunskog trenutka ljudske povijesti, Lejletu-kadr vrednija je od svih drugih dana i noći u kalendaru.
Izvor: snews.rs
