1. Prije sakupljanja potrebno je posjedovanje botaničkog znanja ljekovitog bilja i razlikovanje ljekovitog od sličnog neljekovitog ili otrovnog. Botaničke karakteristike odnose se na životni oblik(jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje, zeljaste biljke, polužbunovi, žbunovi i drveće) kao i morfološke karakteristike vegetativnih (korjen, stablo, list) i generativnih (cvijet, cvast, plod, sjeme) organa.
2. Na području sakupljanja ne treba sakupiti sve biljke,već ostaviti određen broj razvijenih,zrelih ali i mladih jedinki, ( ostaviti min 2/3) koje će se dalje razmnožavati i osigurati opstanak vrste na tom staništu.
3. Branje ljekovitog bilja treba obavljati samo po lijepom i potpuno suvom vremenu kad nema rose, a nikako po kiši ili neposredno posle kiše.
4. Podzemne organe biljaka čije korjenove ne upotrebljavamo, pri branju nadzemnih, ne treba čupati i oštećivati.
5. Ljekovito bilje ne treba sakupljati u blizini saobraćajnica, deponija, stajskih objekata i sa mjesta gdje ima puno životinja.
6. Ukoliko se žele brati biljke koje su pod zaštitom ili se berba planira na zaštićenom prostoru potrebno je obezbediti dozvolu za branje.
7. Ljekovito i aromatično bilje svoju ljekovitost zadržavaju samo jednu godinu pa je zbog toga nephodno svake vegetacijske sezone brati novo bilje.
8. Oštećene i oboljele biljke ne treba skupljati.
Različiti organi ljekovitog bilja se mogu koristiti kao fitoterapeutsko sredstvo, tako da je neophodno poznavati vreme i način prikupljanja tih djelova.
Ovo članak je izrađen uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave Crne Gore. Sadržaj saopštenja je isključiva odgovornost NVO „Da zaživi selo“ i ni na koji način se ne može smatrati da odražava stavove Evropske unije, Ministarstva javne uprave Crne Gore i FORS Montenegra.



