Izgradnja fabrike cementa zaustavila bi dalje propadanje Pljevalja, popravila dramatičnu sliku i donijela dugoročne ekonomske benefite, ocjenjuje Nikola Rovčanin
Broj zaposlenih u Pljevljima sa 14 hiljada, koliko ih je bilo 1984. godine, već odavno je opao ispod šest hiljada, a teško je i povjerovati da će u narednom periodu biti ozbiljnijih investicija koje će otvoriti nova radna mjesta. Priča o velikom uspjehu u razvoju drvoprerade propala je sa propašću „Vektre Jakić“, a i priča o izgradnji cementare je zaustavljena, jer Vlada Crne Gore poslednjih godina ništa ne radi u tom pravcu. S druge strane, odustalo se i od izgradnje Drugog bloka Termoelektrane, a rad Rudnika uglja oročen je praktično na 20 narednih godina. Pljevaljskog građevinara, u čijem je sastavu radila i Ciglana, već odavno nema. Fabrika vojne opreme „Vektra Optel“ takođe ne radi, a ne rade ni pogoni nekadašnje tekstilne industrije. Pljevljacima posebno teško pada što neće biti cementare, koja je izgledala kao najrealniji projekat i mogućnost da oko hiljadu ljudi nađe zaposlenje.
– Izgradnja fabrike cementa u Pljevljima ne predstavlja samo garanciju za zapošljavanje oko hiljadu građana, rješavanje dijela ekoloških problema i pokretanje sa mrtve tačke ove industrijske grane, već je takva investicija nužna za razvoj sjevera Crne Gore, dobijanje veoma traženog proizvoda za potrebe domaćeg tržišta, kao i za izvoz u zemlje regiona. Ova investicija zaustavila bi dalje propadanje Pljevalja, popravila dramatičnu sliku i donijela dugoročne ekonomske benefite – ocjenjuje šef odborničkog kluba Demokrata u SO Pljevlja Nikola Rovčanin.
Ističe da je Crna Gora samo u proteklih šest godina uvezla cementa u vrijednosti od oko 200 miliona eura. Samo u 2017. godini uvezeno je cementa u vrijednosti oko 41 milion eura, dok je u 2018. ovaj iznos premašen.
– Dakle, jasno je da se u Crnoj Gori i regionu povećava potražnja za cementom, što je dodatni signal koji ide u prilog opravdanosti otvaranju ove teme, i pokretanju procesa za realizaciju ekonomski isplative investicije – naglašava Rovčanin i poručuje da bi se sa izgradnjom cementare Crna Gora iz pozicije uvoznika ovog proizvoda postala izvoznik cementa.
Podvlači da nije ispoštovana ni Strategija o razvoju građevinarstva, gdje je cementara trebala da se sagradi do 2020. godine, odnosno da u tom slučaju Vlada Crne Gore vrši opstrukciju.
– Strategija razvoja građevinarstva u Crnoj Gori do 2020. godine predviđa izgradnju fabrike za proizvodnju cementa. Naravno, vodeći računa o zdravlju građana, izgradnja cementare ima smisla samo uz puno poštovanje ekoloških standarda zaštite životne sredine – zaključuje Rovčanin.
Cementara bi riješila i ekološke probleme
– Pljevlja su odlična lokacija za izgradnju fabrike cementa imajući u vidu enormne količine laporca čije zalihe, koje su odmah spremne za upotrebu, premašuju 100 miliona tona. Korišćenjem laporca za potrebe fabrike cementa smanjile bi se površine koje zauzima jalovina, a samim tim i troškovi proizvodnje uglja, što može uticati i na njegovu cijenu. Osim toga, upotrebom elektrofilternog pepela iz Termoelektrane Pljevlja riješio bi se, ne potpuno, ali u značajnoj mjeri problem njegovog odlaganja – pojašnjava Nikola Rovčanin.
Izvor: dan.co.me
