Pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju Krstovdan – dan strogog posta koji se slavi uoči Bogojavljenja. Dok je Bogojavljenje uvijek praznik koji se mrsi, bez obzira koji dan pada, za Krstovdan se u našem narodu kaže: „Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti“.
Krstovdan mnogi slave i kao svoju krsnu slavu, a ovaj Zimski Krstovdan podsjeća i na uspomenu na prve hrišćane koji su primili vjeru na samom početku hrišćanske propovijedi.
Zimski Krstovdan prethodi sljedećem velikom prazniku, Bogojavljenju, kao i prekosjutrašnjem Svetom Jovanu – Jovanjdanu, koji su u crkvenom kalendaru upisani crvenim slovom.
Danas se, zapravo, praznuju dva događaja u vezi s Časnim krstom – pronalazak Časnog krsta na Golgoti i povratak iz Persije u Jerusalim.
Pronalazak Časnog krsta
Sveta Jelena, blagočestiva majka cara Konstantina, koji je ukinuo progon hrišćana Milanskim ediktom 313. godine, posjetila je Jerusalim i tragajući za Časnim Krstom Gospodnjim. Po predanju, ona je u okolini Jerusalima, u blizini mjesta gde je Hristos razapet, zatekla idolski hram, koji je naredila da se sruši, a zemlja i kamenje da se uklone.
Sa njom je tada bio i patrijarh jerusalimski Makarije. On se na tom mjestu pomolio Bogu, a istog trena razlio se divan miris, i odmah se ukazao prema istoku Grob Hristov i Golgota. U blizini njihovoj našli su zakopana tri krsta, a zatim i klince kojima je Gospod bio prikovan na krst. A dok oni bjehu u nedoumici koji je od tri krsta bio Hristov, dogodi se da u to vrijeme naiđe pratnja sa mrtvacem koga su nosili da sahrane. Tada patrijarh Makarije naredi onima što su nosili mrtvaca da stanu, kako bi, jedan po jedan, položili krstove na preminulog.
Kada je Кrst Hristov položen, mrtvi je vaskrsao i silom božanskog Кrsta Gospodnjeg ustao živ. Carica se s radošću poklonila i cjelivala Časni Krst. Patrijarh Makarije je stao na uzvišicu, podigao Кrst pokazao ga narodu. A narod je povikao: „Gospode, pomiluj!“
Tako je počeo praznik Vozdviženja (podizanja) časnog Кrsta Gospodnjeg, kako se današnji praznik još naziva.
Povratak iz Persije u Jerusalim
Godinama kasnije, za vrijeme carovanja vizantijskog cara Foke, persijski car Hozroj pokorio je Egipat, Afriku i Palestinu, uzeo Jerusalim i pobio mnoge hrišćane. Pri tome on je opljačkao crkvene riznice, uzevši čak i Časni Krst, koji je odnio u Persiju.
Po smrti cara Foke na prijesto je stupio Iraklije. Iraklije nije uspijevao ni da pobijedi Hozroja, ni od njega da dobije mir. Moleći se Bogu, car je naredio svim vjernima da vrše molitve, bdenja i postove, da ih Gospod izbavi od osionog neprijatelja koji se hvali da će istrijebiti sve hrišćane i huli ime Gospodnje, da ne bi neprijatelji rekli: „ruka je naša veoma jaka i bogovi su naši silni“, nego da bi neznabošci poznali da je jedan istiniti Bog i da Njagovoj kreposti i sili niko ne može protivstati.
I sam car molio se sa suzama i postom. Zatim je skupio sve svoje vojnike i naoružavši se silom Кrsta, krenuo na Persijance. Uspio je da pobijedi Hozroja. Hozrojev sin Siroes, kada je postao vladar Persijskog carstva, poslao je izaslanstvo caru Irakliju, izjavljujući mu pokornost i moleći ga da prekine pustošni rat. Zaključivši mir sa persijskim carem, Iraklije je uzeo sa sobom životvorno drvo Кrsta Gospodnjeg, koje Hozroj bješe zaplijenio u Jerusalimu i koje se četrnaest godina nalazilo kod Persijanaca.
Izvor: kolektiv.me
