Poslodavci sa više od 50 zaposlenih treba da imaju zaposlene osobe sa invaliditetom ili plaćaju poseban doprinos. Smanjenje tražile firme koje se bave građevinom, rudarstvo, energetikom…, i koje ne mogu da ih zaposle zbog specifičnosti posla koji obavljaju
Ministarstvo rada i socijalnog staranja u predlog zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom (OSI) nije uvrstilo inicijativu Unije poslodavaca (UPCG) koja je tražila da se smanje doprinosi za OSI poslodavcima sa više od 50 zaposlenih koji moraju da plate 20 odsto od prosječne mjesečne zarade (512 eura), ako ne ispunjavaju zakonsku kvotu za zapošljavanje tih osoba.
Iz UPCG-a traže da se doprinos smanji sa 20 na 10 odsto prosječne mjesečne zarade za pojedine djelatnosti, koje zbog prirode posla ne mogu da zaposle OSI (građevinarstvo, energetika, rudarstvo…).
Iz resora kojim rukovodi ministar Kemal Purišić “Vijestima” je rečeno da su u skladu sa zaključkom Savjeta za konkurentnost organizovali sastanak sa predstavnicima UPCG i predstavnicima OSI koji su članovi Savjeta za brigu osoba sa invaliditetom, ali da do kompromisa nije došlo.
“Tema sastanka je bila razmatranje inicijative UPCG koja se odnosi na smanjenje visine posebnog doprinosa za zapošljavanje OSI koji uplaćuju poslodavci. Nakon diskusije i iznesenih argumenata svih strana na ovom sastanku, nije se došlo do kompromisa”, kazali su iz tog Vladinog resora.
Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI, poslodavac sa više od 50 zaposlenih dužan je da zaposli najmanje pet odsto OSI u odnosu na ukupan broj zaposlenih. Ako to ne uradi, plaća doprinos za svaku OSI koju bi morao da zaposli.
Nenamjenska potrošnja
Prema zakonu, novac koji država ubira po osnovu ovog doprinosa je stogo namjenski i on se naplaćuje od 2009. godine. Međutim, većinu tog novca, koji se ubira na račun te populacije, država je potrošila, kako je utvrdila Državna revizorska institucija (DRI) u tekuću budžetsku potrošnju (plate, penzije, socijalna davanja, službena putovanja, reprezentaciju, rahodi za struju, gorivo…).
Za 10 godina primjene zakona, koji je obavezao poslodavce na plaćanje posebnog doprinosa ako ne zaposle propisani broj OSI, prikupljeno je oko 73,3 miliona eura. Od te sume namjenski je potrošeno svega dvadesetak miliona.
Za “Vijesti” su iz UPCG ranije naveli primjer građevinske kompanije koja plaća više od 20.000 eura po osnovu doprinosa.
“Visina izdvajanja posebnog doprinosa za zapošljavanje lica sa invaliditetom ide i preko 20.000 eura (kao što je slučaj kod jedne građevinske kompanije u Crnoj Gori) i predstavlja značajan finansijski teret, pri čemu se poslovi i radna mjesta, zbog specifičnosti i vrste djelatnosti koja se obavlja, ne mogu prilagoditi motoričkim, senzornim, mentalnim, fizičkim ili bilo kojim drugim smetnjama lica sa invaliditetom.
Konkretno, građevinska kompanija koja ima 215 zaposlenih, plaća posebni doprinos za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom na godišnjem nivou od 20.220 eura. Slična situacija je i kod agencija koje se bave zaštitom lica i imovine, koje izdvajaju enormna sredstva, a znamo da njihovi zaposleni zbog samog opisa i vrste poslova moraju ispunjavati posebne psiho-fizičke uslove”, istakli su iz UPCG-a.
UPCG je 19. juna dostavio Savjetu za konkurentnost dopis u vezi sa Nacrtom zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom.
Iz Ministarstva su objasnili da je i Socijalni savjet razmatrao inicijativu poslodavaca i da je zaključak sa te sjednice da se “nakon završetka procedure usaglašavanja sa Evropskom komisijom (EK) i Međunarodnom organizacijom rada (MOR), predlog zakona ponovo razmatra na sjednici Socijalnog savjeta”.
“Predlog zakona je upućen EK i MOR-u u novembru ove godine. Nakon dobijanja svih neophodnih mišljenja, biće upućen u dalju proceduru donošenja”, kazali su iz Ministarstva rada i socijalnog staranja.
Od postojećeg rješenja mala korist za zapošljavanje
Iz UPCG–a naglasili su da je cilj posebnog doprinosa koji uplaćuju poslodavci povećanje zaposlenosti OSI i dodatni stimulans da pokrenu sopstveni biznis, ili bilo koji drugi oblik privredne djelatnosti.
“Međutim, ovakvo zakonsko rješenje neće postići navedene efekte zbog toga što sa jedne strane predstavlja dodatni finansijski namet za privredu, a sa druge strane ne doprinosi aktivnoj i održivoj zaposlenosti lica sa invaliditetom, a samim tim i punoj socijalnoj uključenosti”.
Izvor: vijesti.me
