Uskoro bi trebalo da bude poznato da li će biti usvojen tužbeni zahtjev opštine Pljevlja koji od Rudnika uglja a.d. Pljevlja traži da ispuni obaveze iz ugovora o naknadi za uređenje građevinskog zemljišta. Ovu odluku bi, nakon tri godine spora, trebalo da donese sutkinja Senada Hasanagić.
Dužini trajanja spora doprinijelo je i čekanje duže od godinu na nalaz vještaka građevinske struke kojim je utvrđeno da je Rudnik komunalije za tu lokaciju platio skoro duplo.
– Obračun naknade za uređivanje građevinskog zemljišta koju je investitor, shodno odredbama odluke o utvrđivanju naknade, bio dužan da plati opštini Pljevlja iznosi 540.456,74 eura. Na osnovu podataka može se konstatovati da je tuženi po osnovu ugovora o naknadi za uređenje građevinskog zemljišta uplatio iznos od 1.057.649,50 eura – stoji u nalazu.
Zastupnice pljevaljske opštine Samira Zlatanić i Negica Manojlović ovakav zaključak vještaka nazivaju proizvoljnim te smatraju da nije iz domena njegove struke. Ukazuju da je predmet spora činidba, a ne naknada štete, pa time što iskazuje parametre u novčanom iznosu, vještak mijenja ugovornu volju i ciljeve ugovornih strana, smatraju one.
-Ugovorne strane su prilikom sklapanja ugovora mogle prikazati naknadu za komunalno uređenje u novčanom iznosu, ali to nije bila njihova volja. Predmetni ugovor sačinjen je u smislu tada važećih zakonskih odredbi – kazale su na posljednjem ročištu.
Ovo je drugo građevinsko vještačenje u ovom sporu, a Zlatanić i Manojlović tvrde da je prethodni vještak u svom nalazu naveo koje su to ugovorne obaveze koje Rudnik nije ispunio, a koje opština traži tužbom. S druge strane, iz Rudnika smatraju da tim nalazom nije bilo utvrđeno da li su, nakon što su prije više od deset godina opštini uplatili preko milion eura, ostali dužni ili ne. Vjeruju da ne postoji relevantnija činjenica za pravilno odlučivanje u ovoj stvari, od utvrđivanja da li je Rudnik ispunio svoje obaveze plaćanja komunalija, što je, kako tvrde, vještak novim nalazom jasno utvrdio.
Ugovorom o naknadi za uređivanje građevinskog zemljišta za izgradnju sistema za izmještanje korita rijeke Ćehotine, Rudnik je bio u obavezi da, na ime naknade, finansira izradu dijela planske i projektne dokumentacije i investira u izvođenje radova na jednom broju objekata, ali vrijednost tih radova nije bila utvrđena. Ugovorom je bilo predviđeno i da se, u slučaju usvajanja novog tehničkog rješenja za izlazni portal, ponovo definiše obim i vrsta radova u dijelu projektne dokumentacije i radova. U skladu s tim je i sačinjen aneks ugovora po kojem je Rudnik platio preko milion eura.
I sam ugovor bio je predmet spora, jer su iz Rudnika tvrdili da je ništav i tražili da im opština vrati novac. Ipak, ovaj tužbeni zahtjev im je odbijen, što je kasnije potvrdio i Apelacioni i Vrhovni sud, pa je ugovor ostao na snazi. U obrazloženju je tada navedeno da Zakonom o građevinskom zemljištu nije, na imperativan način, propisano da se naknada za uređivanje građevinskog zemljišta plaća isključivo u novcu, niti je zabranjeno da se izmirenje naknade ugovori na drugačiji način, što je u ovom slučaju i učinjeno.
Izvor:Pobjeda
