Povodom 10. oktobra Svjetskog dana mentalnog zdravlja u cjelosti objavljujemo tekst koji je objavljen 2015. godine u Listu učenika i nastavnika “Srednjoškolac”- Srednje stručne škole u Pljevljima
Mentalno zdravlje ili mentalna higijena nije samo odsustvo mentalnog poremećaja već je stanje „blagostanja u kojem svaka osoba ostvaruje svoj potencijal, nosi se sa svakodnevnim stresom života, da može produktivno raditi i u mogućnosti je da doprinosi svojoj zajednici“. Mentalno zdravlje u našoj školi nije moguće posmatrati odvojeno od mentalnog zdravlja cjelokupnog društva.
Da li savremeni čovjek može ostati mentalno zdrav gledajući Farmu, Velikog brata, Parove, Maldive i sl.? Sa ključnih mjesta se veličaju lažne vrijednosti, sredstva koja treba da budu „prozor u svijet“ promovišu nasilje, laž, perverznost. Časnost i vrednoća se ismijavaju i smatraju se arhaičnim. Učenik koji ne bježi sa časova i ima sve petice žigosan je atributima „štreber“, „bubalo“, „budala“ i sl. Takav u društvu nije prihvatljiv i predmet je ismijavanja.
Da bi mladi čovjek izrastao u mentalno zdravu osobu, ključna je porodica. Ona daje temelj mentalnom zdravlju čovjeka i ključna je za njegov cjelokupni razvoj. Porodica postavlja granice i pokazuje puteve do cilja, uči dužnosti, žrtvovanju, poštovanju… Porodica koordinira i „odlučuje“ da li će dijete slobodno vrijeme provoditi u duvanskom dimu ili na sportskom terenu, hoće li listati knjigu ili Pinkove kanale, hoće li se družiti sa ljudima koji negativno utiču na njega ili sa onima koji će ga boljim učiniti. U porodici se uče i osnovne duhovne vrijednosti, uči se da se čovjek ne cijeni po vrijednosti patika koje nosi već po onome što nosi u sebi.
O svakom svom postupku mladi moraju prethodno dobro razmisliti, kloniti se lošeg društva. Veliki ruski književnik Dostojevski koji je bio u književnosti i veliki psiholog, rekao je: „Rđavo društvo je kao duvanski dim: ne možemo se u njemu dugo zadržati a da ne ponesemo nešto od njegovih mirisa“. Samo sa pravim porodičnim vrijednostima, koje se pravilno nadograđaju u školi i društvu, svaka će osoba ostvariti svoj potencijal, nositi se sa životom, biti mentalno zdrava i korisna ovom društvu.
Kako mlade generacije predstavljaju nosioce budućeg prosperiteta i blagostanja svake zemlje, jasno je da je od neosporne društvene važnosti omogućiti im podršku i adekvatne razvojne resurse. Iako je važnost rada sa adolescentima odavno prepoznata, rezultati poslednjih studija nijesu ohrabrujući. U prilog tome govori i moje dosadašnje iskustvo u radu sa mladima u našoj školi. Većina mladih ima probleme heterogene prirode koje doživljavaju izrazito stresnim; veliki broj učenika naše škole uživa u cigaretama, alkoholu, a ono što zabrinajva je činjenica da oni takvo devijantno ponašanje smatraju društveno prihvatljivim i „normalnim“. Na roditeljima i vaspitnim radnicima leži ogromna odgovornost prepoznavanja ovih devijacija, budući da ona mogu predstavljati samo uvod ili pak maskirani simptom nekih drugih poteškoća koja imaju hronični epizodički karakter.
Meni, kao psihologu, zadatak je da pozovem zajednicu da ne okreću glavu od ovih problema, kao i da apelujem na roditelje da postanu istinski saveznici na razvojnoj liniji svoje djece koja vodi zdravom razrješenju kriza i poteškoća koja su karakteristična za turbulentno razdoblje adolescencije.
Marinko Vujanović, psiholog
