Pravoslavni vjernici koji vrijeme računaju po julijanskom kalendaru danas obilježavaju najtužniji dan u hrišćanstvu, Veliki petak, dan kada je po vjerovanju, Isus Hrist umro, raspet na krstu na Golgoti.
Na Veliki petak se posti. Običaj je da se na taj dan farbaju vaskršnja jaja, najčešće crvenom bojom koja simbolizuje Hristovu krv.
Na Veliki petak se ne pjeva, ne veseli se, a od Velikog četvrtka do Vaskrsa (nedjelje) kada je, po vjerovanju, Isus vaskrsao, ne zvone crkvena zvona jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti, nego se vrijeme bogosluženja i oglašenja umrlih najavljuje drvenim klepalom.
Ovaj dan hrišćanske žalosti je i posljednji i najznačajniji u nedjelji Stradanja za sav hrišćanski svijet, a njegova smrt je uvod u radost Vaskrsenja koje pravoslavna crkva ove godine slavi u nedjelju, 29. aprila.
U pravoslavnim crkvama se na Veliki petak ne služe liturgije, već carski časovi sa čitanjem djelova jevanđelja o dogadjajima u dane Stradanja. Tokom večernjih službi iznosi se Plaštanica . plaštanica se u pravoslavnim hramovima se koristi u toku večernjeg bogosluženja na Veliki petak i jutrenja Velike Subote. Plaštanica je platno sa izvezenim ili naslikanim Hristovim tijelom, neposredno posle skidanja sa Krsta. Na plaštanici se nalazi i predstava skidanja sa Krsta i polaganja u grob, kao i predstava Bogorodice, Josifa, Nikodima i evanđeliste Jovana. Plaštanica se iznosi u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvijek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto.
Originalna Plaštanica Gospoda Isusa Hrista je platno, satkano od lana sa primjesama pamuka. U nju su učenici Gospodnji zajedno sa Josifom Arimatejskim zavili tijelo Isusa Hrista odmah po skidanju njegovom sa Krsta. U prvim vijekovima hrišćani su je tajno čuvali, a kad su prestali progoni hrišćana nju su čuvali vizantijski imperatori i dugo nije pokazivana narodu.




