Odličan pčelar ne zna za loše košnice

Ježim se kada vidim pčelinjake sa starim, trulim, punim sipa, nepravilno postavljenim košnicama, neadekvatnog saća…Bisam  išao tim putem. Radio sam kontra od toga i zato  sam postigao odlične rezultate

Diplomirani inženjer agronomije master student Univerziteta  u Novom Sadu, Radoslav Bele Zečević, nagrađivani i uspiješni  mladi proizvođač meda, skrenuo je pažnju javnosti upravo svojim predanim i kvalitetnim  radom. Da se uspijeh  može preko noći zaraditi  i šta treba da očekuju početnici prilikom  zasnivanja  pčelinjaka otkriva u intervjuu za „Pazarni dan“.

Od dječje znatiželje za pčelarstvo, deceniju kasnie razvili se ozbiljnan posao ovjenčan priznanjima. Koliko je bilo  potrebno rada i odricanja  da bise dostigli postojeći nivo?

-Svaki posao kome se čovjek posveti, profesionalno ili iz hobija, zahtijeva oportunitetni trošak. To je ono  čega se odričemo zarad nečeg drugog. Ništa nije lako, a pogotovu baviti se ovom plemenitom djelatnošću – pčelarstvom. Za razliku od ostalih  poljoprivrednih  grana,  pčelarstvo doprinosi opštedruštvenoj dobroti  i opstanku čovječanstva na ovoj planeti, jer 75 odsto živog  svijeta na Zemlji zavisi od pčele!
Potrebno je ovaj posao shvatiti ozbiljno, uložiti znanje , zato  što pčelarenje  danas u vrijeme industrijalizacije, digitalizacije i velikih klimatskih promjena zahtjeva posebne i blagovremene  tehnike.Potreno je uložiti i novac, rad, vrijeme,preciznost.Bez uloženog novca ne možemo ni očekivati prihod. Od preciznosti zavisi finalni proizvod. Ježim se kada vidim pčelinjake sa starim, trulim, punim  sipca, nepravilno postavljenim košnicama,  neadekvatnog saća.. Nisam  išao tim putem. Radio sa sve kontra od toga i zato sam postigao odlične rezultate.

Rekli ste da je znanje  jako bitan segment. Koliko je potrebno vremena da biste ovladali početnim vještinama  pčelarstva?

Najmanje dvije godine(za pčelara  koji hoće  da uči). Potreni su teorija i praksa  da biste  naučili osnovne korake i stekli  bazično znanje. Ali, to je samo prvi  stepenik koji je prošao i tada treba da shvati da mu je potrebno još stepenika, a ne da mu se to učini  lako i onda kaže  kako sve zna. Dešava se  da pčelare u prvoj godini prati početnička sreća.

Nerijetko početnici otvaaju košnice i provjeravaju pčele  iz znatiželje . Kako vrštit preglede, a da pčelama ne naškodi?

-Sto pčelara – sto načina, e tako je sa tim pitanjem. Pčelari se samo slažu  u jednom, da se košnici prilazi sa zadnje strane(  strana suprotna letu), ostale stvari su kod svih različite i svi imaju neku svoju teoriju. Što se tiče otvaranja  košnica zimi, mora se ispoštovati vanjska temperature(iznad 12 stepeni Celzijusa)., Tada kratko  intervenišemo dodavanjem  pogača, rama sa medom ako nemaju hrane..Košnica se otvara na manjoj temperaturi-ako tretiramo oksalnom kiselinom. Ako su temperature niže, nije poželjno otvaranje, time rashlađujemo „pčelinje klube“ koje se malo  uznemiri i onda je pčelama poebno  mnogo vremena  da postignu temperaturu klubeta od oko  24 stepena Celzijusa. Čestim otvaranjem  košnice ljeti, remetimo mikroklimu košnice, jer pčele bez obzira na spoljnu temperaturu u košnici održavaju o  ko 34  Celzijusa. To je ist o kao da otvarate vrata i prozore na kući, a uključite klima-uređaj. Potreno je napraviti plan preleda, redovno voditi evidenciju, smanjiti broj pregleda jer  sebi olakšava posao, obezbjeđuje pčelama bolje radno rapoloženje, mir ina pčelinjaku.

Nabavka društava je bitan i odgovoran korak. Kako selekcija može poboljšati kvalitet pčelinjih društava?

-Apis melifera carnica se najbolje prilagođava kod nas i imamo sasvim dobre rezultate.Selekcija je dug  i ozbiljan  proces, potrene su desetine  godina da se dođe do dobre matice i pčela. Mora se voditi računa šta ćemo dobiti u potomstvu. Mnogo je lakše  napraviti slekciju u biljnoj proizvodnji i voćarstvu, jer možemo lako da izolujemo selekcioni materijal i u  kontrolisanim uslovima, pa čak u laboratoriji, dobiti novu generaciju. Ali, u pčelarstvu je to drugačije. Jedno 100 posto možemo biti sigurni u novu generaciju ako izvršimo vještačko osjemenjavanje matica, ali je to, nažalost, kod nas i u okruženju rijetkost. Drugi način su izolovana područja, u kojima  važe određeni propisi. Moraju se birati i roditeljske (trutovske) linije, pa tek  nakon više godina možemo očekivati  značajnije  informacije.

Da li je izbor tipa košnice jedan od bitnijih faktora ili samo stanje funkcionalnost košnice?

-Ne postoji loša košnica , postoji loš pčelar! Sve košnice sa pokretnim saćem  imaju svoje prednosti i mane.

Zašto je bitno da se ispoštujju svi propozicije zasnivanja pčelinjaka?

Bitno je obezbjediti kvalitetne košnice , zdrava,jaka i srednje jaka pčelinja društva, kvalitetaan   vosak i postolja, dobru lokaciju, pristupačnost zdravoj vodi.. Ako nam  uslovi dozvoljavaju, obratićemo pažnj na razmak košnica i šarenu hladovinu, ali to su fiinese koje možemo uraditi, ali ne moramo obraćati posebnu pažnju. Važan je razmak između redova, posojipropisani minimum od oko tri metra , a razmak između košnica je volja pčelara. Pčele  iamju svoj pravac leta koji prepoznaju, kao što prepoznaju i košnice ako su u boji..

Kad je najbolji period za započeti pčelarenje i zašto?

-Smatram  da je to period proljeća i početak ljeta. Tada pčelar uz prisustvo i konsultacije mentora ulazi u upoznavanje i rad sa pčelama.

Da li bi pčelari bez iskustva trebalo da nabave desetine ili nekoliko košnica za  početak?

-Sasvim je dovoljno nekoliko košnica za počeak, pa kasnije kako uče i shvataju pčelarenje u kontinuitetu neka povećavaju pčelinjak ako imaju želju za tim.

Posotoje li starosna ograničenja za bavljenje  pčelarstvom?

-Nema granice  uzrasta niti pola. Što je osoba mlađa, naravno bolje shvata  rad i brže  uči o pčelarstvu. Sa sigurnošću tvrdim da ko ima ljubavi prema pčelama da one  čovjeka relaksiraju, Ako je pčelar  brzoplet i nervozan, pri rau pčele to i te kako osjete i one  su agresivne.

Izvor:Pazarni dan