Skijanje u Pljevljima ima tradiciju dugu više od 80 godina, zahvaljujući Slovencu Josipu Žicu – svojevrsnom pioniru u tom sportu
Smučarstvo u Pljevljima, danas gradu bez uređenog skijališta, ima dugu tradiciju, a počeci razvoja tog sporta vezuju se za period prije Drugog svjetskog rata.
Najviše zasluge za to imao je Slovenac Josip Žic, koji nije žalio truda da Pljevljacima, posebno na seoskom području, približi tehniku skijanja.
O njegovom skijaškom radu pisala je i beogradska štampa. U tekstu iz 1940. godine objavljenom pod naslovom “Smučke kao saobraćajno sredstvo seljaka u Sandžaku”, zapisano je da je Žic 1936. “prvi počeo da se smuča u svom kraju“.
Ni sam nije znao da skija kada je sa primorja, iz rodne Istre, došao u Pljevlja desetak godina ranije.
Surove pljevaljske zime natjerale su ga da savlada vještinu, kako bi olakšao sebi svakodnevne aktivnosti.
U Crepoljskom kod Sarajeva završio je tečaj za instruktora, a na Kopaoniku za učitelja smučarstva.
U to vrijeme radio je i kao honorarni nastavnik fiskulture u prijepoljskoj gimnaziji.
Pljevljaci, posebno na seoskom području, smatrali su ga čudakom zbog hobija kojim se počeo baviti.
Čovjek na dvije daske, kako su ga zvali, za veoma kratko vrijeme uspio je da skijanje približi i najnepovjerljivijim.
Tome je doprinjela i priča koja se brzo širila pljevaljskim selima kako je Žic na planini Čemerno, po povratku iz Rudog, sa skijama uspio da pobjegne čoporu gladnih vukova.
Znajući da seljaci iskazuju interesuju za skijanje, Žic je počeo da obilazi pljevaljska sela. Stizao je i do onih najudaljenijih, i po nekoliko puta. Pokazivao je seljajcima svoje skije, kako da ih koriste i sami naprave.
Nakon što bi završio predavanja, Žic bi iz kofera izvadio crteže, zakačio ih na zid škole u kojoj je držao časove, pokazujući razne tehnike skijanja svojim “učenicima”.
Nakon nekoliko časova terorije, Žic bi mještane poveo na neko obližnje brdo gdje bi im pokazivao osnovne stavove skijanja.
Koliko je bilo interesovanje među mještanima pljevaljskih sela za smučarstvo pokazuje i podatak da je Žic oformio, kako su se u to vrijeme zvale, smučarske čete u Crljenicama, Mihajlovici, Jabuci, Krćama, Gotovuši, Židovićima, Čemernu, Crnom vrhu, Obardama i Hoćevini.
“Srećan sam što sam naučio da smučam. Naučio me onaj dobri brat Sloven Žic i sada se skoro sa njim mogu takmičiti. Da imam fabričke skije i prestigao bih ga. Sada skije koristim kada krenem u varoš po so ili gas. Za čas na smučke i sletim. Kada treba stoci da položim sena, ja na smučke i za tren sam kod stoke. Za sve je ovo dobro, ali moram proznati da je najbolje za večernja sijela i prela. Ranije nisam sam smio da idem u drugo selo na prelo. Sada samo stanem na smučke i za kratko vrijeme stignem do tamo i natrag. Znam da me vukovi ne mogu stići, a drugog se mi seljaci ne bojimo“, citirao je jednog od mještana sela Čemerno autor članka u tekstu objavljenom 1940. u beogradskoj “Štampi”.
U Pljevljima je od 1936. do 1937 godine organizovano nekoliko takmičenja u skijanju, u selima Čemerno, Židovići i Gotovuši. Osim mještana, učestvovala je i vojska.
Najinteresantnije su bile “čisto seljačke utakmice“, koje su održane 1936. u selu Mihailovica.
Staza na kojoj su se takmičili odrasli skijaši bila je duga 10 kilometara, a za mlade upola kraća.
U kategoriji članstva prvo mjesto osvojio je Hajro Suruliz, a u kategoriji naraštaja Slobodan Novaković iz Potrlice.
Zapisano je da je na njima učestovao i mlađani Marko Vasović iz tog sela, koji je od oficira pljevaljskog garnizona dobio skije na poklon.
Za razliku od tog perioda u Pljevljima danas nema nijedno uređeno skijalište na kojem bi današnje generacije učile tu vještinu i provodili vrijeme van zagađene gradske sredine.
Nemaju skijalište, ali imaju najboljeg skijaša u državi
Prije dvije godine, lokalna vlast je najavljivala izgradnju skijališta u selu Mijailovica, u blizini puta Pljevlja – Prijepolje, ali do danas ništa nije urađeno, niti se pominje kao projekat koji će se realizovati u ovoj i narednoj godini. Projekat je podrazumijevao demontažu i remont stubova i vučnice starog skijališta na Kosanici i montažu na novoj lokaciji. Ski-lift u selu Kosanica izgrađen je početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, a odavno nije u funkciji. Vrijedna oprema propada, a dio je bio i na meti lopova. Početkom 2002. godine na mjestu zvanom Popova njiva, u blizini manastira Svete trojice, bio je postavljen mini ski-lift dužine 120 metara, ali odavno ni on nije u funkciji. Nabavku je finansirao pljevaljski Rudnik uglja koji je, kako je tada saopšteno, izdvojio 30.000 maraka, a lift je bio predat na upotrebu smučarskom klubu “Ljubišnja”. Iako nemaju uređenih skijališta, brojni Pljevljaci su postizali zapažene rezultate na takmičenjima u zemlji i inostranstvu. Jedan od njh je i Eldar Salihović, trenutno najbolji crnogorski skijaš.
Izvor: vijesti.me
