IN MEMORIAM
MIHAILO MIŠKO S. NEDIĆ
(Plјevlјa 22.7.1937 – 04.02.2019. Beograd)
Tiho , gospodski kakav je u svemu bio napustio nas je Miško , plјevalјski Varošanin, prvenac Savov i Mileve Đenisijivić ćerke Vojove, prvog predsednika opštine posle oslobođenja 1912. čije ime i dan danas posle 100 godina, nosi jedna od glavnih gradskih ulica.
- Školovanje je započeo u Plјevlјima, kada se 1955. Godine porodica Sava Nedića seli u Kosovsku Mitrovicu, gde Miško završava Sa uspehom , nastavlјa porodičnu tradiciju i diplomira u Skoplјu na pravnom fakultetu. Lako je bilo prepoznati Miškovu predanost, umeće i odanost poslu koji je obavlјao, pa je brzo postavlјan na rukovodeća mesta u tada renomiranoj „UTVI“.
Veliki Momo Kapor je zapisao:“ AKO VAM JE PRAĐED DIZAO BUNE I USTANKE, I NESVESNI SEBE I TOGA ŠTA ČINITE , POVEŠĆETE DEMONSTRACIJE ZA ISTINU I PRAVDU USRED PARIZA , NјUJORKA ILI BEČA GRADA CESARSKOGA…“ I tako je krenuo i Mihajlo – Miško Savov sin Vojov unuk u istom vijeku kao i njegovi preci..U zapisu tog vremena stoji : Mihajlo Miško Nedić je čovek koji je u najtežim momentima za Srbe i Crnogorce, smogao hrabrosti i snage da u Makedoniji osnuje UDRUŽENјE SRBA I CRNOGORACA , prvu ove vrste na ovim prostorima.
Kada su uslovi za rad i život postali nemogući, Miško sa porodicom , suprugom Marom i sinovima Savom i Mihajlom , prelazi u Prištinu, gde radi na mestu diektora u „Kosovoopremi“, ali i na pomoći i zaštiti srpskog živlјa , posebno onih najugroženijh u mestima oko Prištine, Kačaniku, Liplјanu i dr. gde im je gotovo svakodnevno odnosio hranu i lekove, rizikujući život. Tu je Nediće zateko i pakao 1999. godine, pa se posle okupacije Kosova i Metohije, seli sa porodicom u Beograd. Kao pravnik, našao je posao Osig. Imperijal, ali mir za sve ono što se izdogađalo u Makedoniji i Kosovu nikada.
Posvećen porodici, onako kako su ga preci zavjetovali. Sa sinovima Savom i Mikijem. Najdraža Miškova fotografija.
Iako je iz Plјevalјa otišao pre ravno 65. Godina, nosio ih je kao i sve Plјevlјake sa obe strane čaršije u srcu. Kao takvog, poštovali su ga i volјeli njegovi zavičajci i uvek i svakom društvu rado je pozivan i viđen.
Imao je želјu da još jedanput prođe rodnom Varoši, Čaršijom, Breznicom do manastira, da čuje ono gimnazijsko zvono…
Miško Nedić, bio je vjerni navijač C.zvezde. I sve do pre godinu dana i redovan na njenim fudbalskim i košarkaškim utakmicama. Kao redovnog člna i preplatnika za sve Zvezdine utakmice Zvezda ga je nagradila dresovima i Zahvalnicom. Odlično je poznavao sport , posebno fudbalsku igru. Zavoleo je , još dok je plјevalјski „JAKIĆ“, igrao u polјu na Žugića livadi. Sa oduševlјenjem je pričao o Remzu Nuhanoviću, Mišu Radičeviću, Draganu Milinkoviču, Čolu, Mišu Vasilјkinom , Šućriji, Kolu, Čavči…ali i generaciji Rudara svojih školskih drugova. Ostali su mu za sva vremena kao najigrači Sadik Katana, Krsto Soković koga je poredio sa Milutinovićem, Pa Mika Zirojević, Tomo Žuća, Miki
Pre dve godine. Mihajlo Miško S. Nedić je poklonio plјevalјskom muzeju 46. Dokumenata, fotografija, ordena, a pripremao je još jedno darivanje, koje eto nije stigao predati.
Ispraćaj Mihajla Miška Nedića je na Novom groblјu u Beogradu u petak , 08.02.2019. u 15,oo.
Dragi Miško, nije ovo poslednje zbogom, sa zahvalnosti i poštovanjem nosiću te kao najveće i najdraže lјudske vrednosti.
autor, Vojkan T Bojović













1 коментар
Svaka čast Vojkane! Možda si samo izostavio da je bio i veliki šarmer jos od gimnazijskih dana. Koliko se sjećam mnoge šiparice su bile zaljubljene u njega. Vječna mu slava!