Lider evropskih integracija i zapadnobalkanski ekonomski tigar, po ko zna koji put, i ove zime bespoštedno zariva svoje kandže u pluća Pljevljaka. Građani svih vjera, partija i uzrasta, bez izuzetka, kako oni „vladajući“, tako i oni „opozicioni“ pođednako, ovih dana osjećaju njihovu smrtonosnu oštricu. Ta oštrica nije ništa drugo, do potpuno odsustvo makar i najmanje brige za živote Pljevljaka i sudbinu ove sredine, od strane Vlade Duška Markovića i potpune nesposobnosti lokalne vlasti u Pljevljima da bilo šta uradi, kao i neobjašnjivog straha iste, da svojim šefovima u Podgorici, dižući dva prsta za riječ, saopšte da u našem gradu, ovih dana, nemamo ni elementarnih uslova za opstanak ljudske vrste. Ali, u glavi punoj straha nema mjesta za bilo šta drugo.
Ostavke bi bile minimum odgovornosti, a da smo pravna država za kakvu sami sebe smatramo, i krivična odgovornost mnogih bila bi prava mjera. Za sve u ovoj zemlji se nađe novca, čak i za zdravstveni sistem Avganistana iako je naš poslednji u Evropi. Petnaest miliona za zatvor u rodnom gradu Mojkovcu, koji će donijeti prosperitet i nova radna mjesta, samo ni evra nema za ekološke projekte koji ovđe život znače. I dok najveći poreski dužnik postrojava dva odbora i pola državnog parlamenta, kad i kako mu se prohtje, oko tragične sudbine građanki i građana Pljevalja nije se sastao ni Savjet mjesne zajednice. Ćuti vlada i parlament, ćute institucije, cenzurisani mediji, univerzitet, nezavisni intelektualci i što je najgore, ćute Pljevljaci iz DPS – a! Ćute i kad im partijski drugovi u Podgorici, šest puta odlažu tender za toplanu, a sedmi put im dokumentaciju vrate na „doradu“! Ćute i kad im pričaju šarene laže, od toplifikacije preko toplane do fontane ( nebi nas začudilo da nam se na kraju ponudi TA peć )! Ćute kad im ne daju ekološku naknadu, drva za ogrev, vodu, vazduh…
U vječnoj nam državi blagostanja, pri tom ekološkoj gotovo tri decenije, sa ponosno otvorenim poglavljem 27, ćute svi i 22. decembra 2018, kada skale mjernih uređaja pokažu koncentraciju PM 10 čestica od rekordnih 653,2 mikro grama po metru kubnom i kada se disati ne može ( trinaest puta prekoračenje dozvoljene granice, a trinaest je, kažu sujevjerni, baksuzan broj ). A ćutanje je znak nečega, znamo svi čega. U najmlađoj NATO državi sa impresivnim ekonomskim rezultatima, kako reče neku veče premijer Marković, možda nema siromašnih, ali ima željnih vazduha i čiste vode.
Uvažena gospodo, Đukanoviću, Markoviću, Đačiću i ostali, da li vas bar malo, onako iskreno i ljudski, zaboli sudbina pljevaljskih mališana. Oni za Novu godinu, za razliku od svojih vršnjaka u ostatku države, i dalje u cijelom svijetu, od Deda Mraza umjesto igrački i slatkiša, očekuju i mole za čist vazduh, pitku vodu i vedar, sunčan dan!
Ako, uvaženi i visoki državni i opštinski funkcioneri, nemate za Pljevaljski problem novca, ideja i rješenja, evo vam predloga iz Pokreta za Pljevlja:
- Besplatna struja za domaćinstva u zimskom periodu, a najmanje u trajanju od 4 mjeseca ( ograničene kvote, dovoljne za grijanje ),
- Povećanje zarada svim zaposlenim u Pljevljima za 10 do 15 % kako bi mogli da se zdravije hrane, rekreiraju i liječe,
- Hitno, rigoroznim mjerama i kaznenom politikom natjerati velike privredne sisteme da poštuju najstrožije ekološke standarde,
- Hitno rješavati problem toplifikacije, vodosnabdijevanja i deponija, bez obzira na uložena sredstva, ako je neophodno i kreditima međunarodnih finansijskih institucija,
- Hitno odobriti opštini Pljevlja uvođenje naknade za unapređenje i zaštitu životne sredine, shodno zakonu,
- Uvesti javni gradski prevoz u kritičnim mjesecima uz maksimalna ograničenja upotrebe privatnih motornih vozila.
Ovo su, drage sugrađanke i sugrađani, samo neke od mjera koje bi, bez obzira na cijenu koštanja, zasigurno popravile katastrofalnu ekološku situaciju u Pljevljima i spasile Pljevlja od umiranja. Nikako i nikome ne smije biti problem novac, jer život nema cijenu.
U Pljevljima, 25.12.2018. god.
