Priprema biodinamičkog komposta
Đubrenje je najefikasniji način za održavanje i povećavanje plodnosti zemljišta. Njime se takođe utiče na pravilan razvoj biljaka i na njihovu otpornost prema biljnim bolestima i štetočinama. Osnovni način đubrenja u biodinamičkoj poljoprivredi se vrši dodavanjem komposta. Đubrenjem kompostom postiže se mnogo više nego što je samo prosto dodavanje hranljivih materija. Kompost pomaže boljoj obradi zemljišta, umanjuje i otklanja dejstvo erozije, popravlja vodni kapacitet i aeraciju, povećava broj mikroorganizama u njemu i povoljno utiče na oživljavanje i inteziviranje svihbioloških procesa u zemljištu. Kompost se može praviti na više načina. Ovdje je prikazana njegova izrada po biodinamičkoj metodi. U odnosu materijala koji se koristi razlikujemo nekoliko vrsta komposta.
Baštenski kompost – Pravi se od korova, trava, grančica, lišća, ostataka od povrtarskih biljaka, otpadaka iz kuhinje i sl.
Kompost od stajnjaka – Pravi se od izmeta svih vrsta domaćih životinja.
Mineralni kompost – to je mješavina fosfata i kalijuma.
Specijalni kompost – Izgrađuju ga iskusni poljoprivrednici i farmeri, i to od lišća, raznog zelenila, treseta i dr. Služi za korigovanje kisjelosti zemljišta, izmjenu sadržaja mikroelemenata i dr. Raspon materijala koji se koristi za izradu komposta kreće se od drveta pa do otpadaka iz kuhinje. Najpogodniji je sirov organski materijal. Najkvalitetniji kompost se dobija od mješavine zelenih biljnih djelova i izmeta od domaćih životinja. No bez obzira od čega se pravi, u kompost treba staviti manju količinu stajnjaka.
Postupak pripreme komposta
Prvo treba odrediti mjesto u bašti ili dvorištu na kojem će biti postavljena gomila sa kompostom ili više njih. To treba da bude pažljivo urađeno, jer ona nebi trebalo da smeta kod izvođenja drugih poslova, niti da bude postavljena tako da kompost najveći dio dana bude izložen suncu. Najbolje je da se nalazi negdje sa strane, pored ograde i u hladu nekog drveta, ali ipak da ne bude sasvim zaklonjen od sunca. Poželjno je i da u blizini ima vode, jer kompost treba povremeno kvasiti.
Na izabranom mjestu skinemo travni pokrivač širine 1,5 m i dužine prema količini materijala za kompostiranje. Zatim, ašovom otkopamo površinski sloj zemljišta debljine oko 10 cm i otkopano zemljište stavimo na stranu.
Na ovako pripremljeno mjesto stavlja se jedan sloj materijala debljine 15 – 20 cm. Ako se slaže pretežno trava, onda je treba izmiješati sa grubljim materijalom. Povrh njega, nabaca se tanak sloj usitnjene zemlje, debljine 1-2 cm. Posle toga, ponovo se stavlja sloj materijala, pa sloj usitnjene zemlje itd. Gomila sa kompostom na taj način naraste do visine od 1,5 metara, postepeno se sužavajući, tako da na kraju dobije izduženo kupasti oblik.
Kompost treba povremeno zalivati, kako bi bio uvijek dovoljno vlažan i treba ga provjetravati kako bi se podstakla fermentacija.
Gomile s kompostom brzo privuku u sebe gliste i druge male žive organizme, koji povoljno utiču na proces stvaranja ovog đubriva.
Ukoliko se želi da kompost stigne prije, onda gomilu treba posle 2-3 mjeseca rasturiti, dobro promiješati i ponovo složiti. Tokom fermentacije, slama i ostali materijal od koga je napravljena gomila, postaće krta i njena vlaknasta struktura će se vremenom pretvoriti u finu mrvičastu i trošnu masu. Prvobitna zelena ili svijetlo mrka boja će postati tamno mrka. Transformacija sirovih materijala u zreo kompost vrši se uz pomoć mikroorganizama. Važno je znati da postoje dvije vrste mikroorganizama aerobni i anaerobni. Proces stvaranja komposta zavisi isključivo od prvih i može se još i drugačije nazvati KONTROLISANA AEROBNA FERMENTACIJA. Zbog toga je važno da kompostirani materijal ne bude previše sabijen i da tako onemogućuje provjetravanje.
Upotreba komposta
U vezi sa tim postoji jedno dobro staro pravilo: Kompost se može razbacivati u svako vrijeme, kod bilo koje kulture i u bilo kojoj količini. U praksi kompost se obično razbacuje po površini ili stavlja u leje u količini od 70 – 300 t/ha, ako je kompost spravljen od biljnih ostataka, ili 10 – 30 t/ha, ako je spravljen od stajnjaka. Posle rasturanja treba ga odmah zaorati.
Upotreba kompost preparata 502-507
Preparati se stavljaju u gomilu sa kompostom tako sto se prvo jednim zašiljenim drvetom naprave otvori u kompostu, otprilike u sredini gomile. Zatim se u ove otvore stavljaju preparati i otvori se posle toga ponovo zatvore i dobro pritisnu. Najprije se na sredini gomile napravi ovakav otvor i od njega stavi preparat od koprive koji predstavlja „srce“ i smatra se najvažniim preparatom. Posle toga se i sa jedne i sa druge strane postavljaju po dva druga preparata na razdaljini od jedan metar. Zatim se opet stavlja kopriva, pa druga dva preparata itd. Ova masa se stegne u šaci i stavi unapravljeni otvor, koji se posle toga zatvori. Preparati se stavljaju i sa jedne i sa druge strane gomile. Posle toga gomile se pokriju slamom, travom ili zemljom, da bi kompost dobio „kožu“, jer se ove gomile smatraju „živim organizmom“. Prije pokrivanja izvrši se prskanje gomile sa preparatom od odoljena. Isto tako, na dva dana prije rasturanja komposta gomila se otkrije i prska se sa ovim preparatom.
Plodored
Dobro je poznato da biljke imaju različite potrebe u pogledu zemljišta. Neke ga uveliko iscrpljuju, druge to čine manje, a treće čak unose u njega izvesne hranljive elemente. Zbog toga je neophodno poznavati potrebe pojedinih biljaka da bi se njihovim racionalnim smjenjivanjem na jednoj površini održala podnost zemljišta i očuvali zdravlje i vitalnost samih biljaka. Kada se o tome manje vodi računa i na istoj površini više godina, uzastopno, sadi ili sije ista kultura, tada će neminovno doći do osiromašenja zemljišta u onim sastojcima koje je ta vrsta najviše koristila. Nastupiće takođe i promjene na biljkama zbog nedostatka pojedinih elemenata, što se prepoznaje po karakterističnim simptomima na lišću i ostalim organima. Tako oslabljene biljke lako postaju meta napada biljnih bolesti i štetočina.
Da bi se izbjegle ovakve negativne posljedice, odnosno očuvalo zemljište i obezbijedila trajnost u proizvodnji zdrave hrane, u biodinamičkoj poljoprivredi se primjenjuje petogodišnji plodored. Pošlo se od jednostavne činjenice da se biljke sastoje od 5 najvažnijih djelova: korijena, cvijeta, lista, sjemena i ploda. Kod svih kultivisanih biljaka, koje se koriste za ljudsku iskranu, preovlađuje jedan od ovih djelova radi koga se ta biljka najčešće i gaji. Tako npr., kod krompira i šargarepe dominira korijen, kod pasulja i graška sjeme, kod jagode plod itd. U vezi sa tim su i različite potrebe biljaka prema zemljištu, pa to služi kao osnovni kriterijum u planiranju plodoreda.
Ako se radi o vrtu ili okućnici, najbolje je da se cijela površina podijeli na 5 jednakih tabli na kojima će se svake godine smjenjivati različito povrće i cvijeće. Ako je jedne godine na jednoj površini gajena biljka kod koje dominira lišće, sledeće godine treba gajiti onu koja ima razvijen korijen. Treće godine treba saditi biljku koja ima plod ili sjeme itd. Još je bolje ako je vrt dovoljno veliki da se može podijeliti na šest tabli, od kojih će stalno jedna biti pod višegodišnjim travama i djetelinom. Ta tabla će ostati zatravljena u toku cijelog petogodišnjeg perioda. Za to vrijeme zemljište će se odmoriti i obogatiti novim hranljivim elementima. Trava sa te površine može da se koristi za pravljenje komposta ili za ishranu domaćih životnja.
Petogodišnji plan plodoreda treba obavezno da bude sačinjen u pisanoj formi, na osnovu konkretnih uslova i potreba, uzimajući u obzir klimu, povrće, cvijeće ili druge poljoprivredne kulture koje žele da se gaje. U plan treba stalno ugrađivati i nova iskustva stečena radom.
U jesen, poslije skidanja ljetine, zemljište treba pokriti biljkama iz vrta, tako da ono ne ostane golo u toku zime. U proljeće po poljima treba razbacati kompost i obaviti obradu, odnosno pripremu za sjetvu ili sađenje.
Zaštita od bolesti i štetočina
Temeljni princip biodinamičke poljoprivrede u pogledu zaštiteod bolesti i štetočina jeste stvaranje povoljnih uslova zarastenje i plodonošenje biljaka, koji istovremeno održavaju i jačaju njihove sopstvene odbrambene sposobnosti.Važnu ulogu u ovome igraju biološki faktori (plodnost zemljišta iaktivnost mikroorganizama u njemu) i ishrana biljaka (na primer dokazano je da veće količine azota povećavaju pojavuoboljenja prouzrokovanim gljivicama). Tu zatim dolazi doizražaja prirodna otpornost pojedinih vrsta i sorata (poznato jeda su domaće otpornije od unešenih), zaštita ptica i drugihprirodnih neprijatelja pojedinih štetočina, davanje prednostipolikulturama nad monokulturama, podizanje vjetrozaštitnih pojaseva i drugo. Drugim riječima, kada se u praksi sprovodeprincipi navedeni u jednom od prethodnih odjeljaka, onda subiljke zdravije i time u većoj mjeri otporne prema biljnimbolestima i štetočinama. Dokaz za to je činjenica da nabiodinamičkim farmama ove štete nikada ne dobijaju onekatastrofalne razmjere, kakve se ponekad dešavaju na farmamaodržavanim na klasičan način. Pored ostalog, ovo se možeobjasniti time što hemijska sredstva — fungicidi, insekticidi i dr.— uništavaju i veliki dio korisnih mikroorganizama i insekata itako onemogućuju prirodnu borbu između njih i potpuno remetebiološku ravnotežu. Zbog toga, dobro poznavanje biološkihzakonitosti i njihova primjena su važan preduslov za uspjesnuborbu protiv bolesti i štetočina, odnosno za ponovno uspostavljanje biološke ravnoteže, što i jeste osnovni ciljbiodinamičke metode.U praksi se za ovu svrhu koristi veliki broj prirodnih preparata ipostupaka.
Radomir Tanjević
Agronom, pripravnik u NVO „Da zaživi selo“
