Ko skida kajmak sa pljevaljskog sira

Da bi se prevazišle višegodišnje nevolje sa cijenom sira i kako bi konačno veću korist imali proizvođači mora da postoji bolja organizacija, a to znači da proizvođači sira moraju da imaju jako udruženje koje će da sklapa ugovore sa velikim otkupljivačima, koji bi imali obavezu da vrše uredan otkup, odnosno da na vrijeme saopšte cijene po kojima se vrši otkup, tvrdi predsjednik Unije stočara sjevera Milko Živković

U gradu pod Ljubišnjiom I u Podgorici postavlja se pitanje da li prilikom prometa ovog proizvoda ima zloupotreba, kao i ko više zarađuje, stočari ili nakupci. Naime, pljevaljski sir se na mliječnoj pijaci u Pljevljima nudi po cijeni od četiri eura za kilogram, stočari ga na veliko prodaju po 2,8 do tri eura, a onaj najbolji, stari sir se proda po 3, 5 eura. U Podgorici na mliječnoj pijaci se kilogram pljevaljskog sira prodaje po pet eura, dok se u velikim trgovačkim lancima nudi za svega 3,49 eura. Za predsjednika Unije stočara sjevera Milka Živkovića, koji ima farmu krava u selu Lijeska, postoji niz nelogičnosti, a glavni problem je u tome što stočari nemaju jako udruženje proizvođača sira, koji bi sa velikim otkupljivačima direktno i na vrijeme ugovarali otkupnu cijenu.

– Da bi se prevazišle višegodišnje nevolje sa cijenom sira i kako bi konačno veću korist imali proizvođači sira, mora da postoji bolja organizacija. Znači, proizvođači sira moraju da imaju jako udruženje, koje će da sklapa ugovore sa velikim otkupljivačima, koji bi imali obavezu da vrše uredan otkup, odnosno da na vrijeme saopšte cijene po kojima bi vršili otkup,  kaže Živković i dodaje da bi se u tom slučaju sigurno iz igre izbacili nakupci, sir bi se otkupljivao po većoj cijeni od stočara, a time bi, kaže on, i potrošači u Podgorici dobijali jeftiniji sir koji bi pritom bio sigurno iz Pljevalja,a ne iz okoline Podgorice.

Živković ističe da se sada s pravom otvara više pitanja gdje stočari gube, a nakupci zarađuju, a pritom se i kupci pljevaljskog sira u Podgorici obmanjuju.
– Ako imate situaciju da se u većini slučajeva sir otkupljuje po cijenama od 2,8 do 3 eura, a da ga potom nakupci prodaju u Podgorici za pet eura, onda nema sumnje da nakupci više zarađuju od samih proizvođača , kaže Živković i pojašnjava da je posebno teško što u mjesecima kada stočari najmanje troše za prehranu stoke (od kraja maja do polovine jula), cijena sira redovno opada, a sir se čak i ne otkupljuje.

– U tom periodu stočari dobiju priliku koristeći dobru pašu za svoju stoku, da smanje davanja u obliku koncentrata, ali upravo tada pada cijena sira ili se on praktično baca jer nema otkupa. U mom selu, praktično u komšiluku, bilo je ljudi koji su imali po 200 kilograma neprodatog sira i nijesu znali šta da rade sa njim. Znači, tada je prilika da stočari zarade, ali se upravo tada sir daje u bescjenje ili se baca, tvrdi Živković i ponavlja da je neophodno da postoji jako udruženje proizvođača sira.

– Ako se sir na mjerenje na pljevaljskoj pijaci prodaje po četiri eura za kilogram, onda ko to ima računicu da isti proda u Podgorici za 3,49 eura. Pritom, ako se zna da su najniže otkupne cijene na veliko 2,8 eura, onda se može slobodno reći da nema zarade ako se sir u Podgorici prodaje za 3,49 eura. Pitam se ipak da li ima neko ko kontroliše da li je u pitanju pljevaljski sir, kada se nudi po 3,49 eura ili se radi o nekoj zloupotrebi. U toku je proces zaštite pljevaljskog sira, kao posebnog proizvoda, a onda su moguće zloupotrebe, kaže Živković i pojašnjava da bi bilo dobro čitavu situaciju ispitati i ispratiti

Mjesečna rezervacija tezge 15, 25 eura

Prethodnih dana smo obilazeći pljevaljsku mliječnu pijacu utvrdili da se kilogram sira nudi za četiri eura, ali da je na pijaci najviše preprodavaca, koji sir kupe za tri eura, a potom ga prodaju po četiri. Ima i onih prodavaca koji prodaju zaista svoj sir ali je njih sve manje, jer je u selima sve manje stanovništva, pa je sve manje i domaćinstava koja mogu da tokom dana jednog člana porodice pošalju na pijacu.
U čitavoj priči, sa pljevaljske pijace ne treba zaboraviti da prodavci sira, bez obzira dali se radi o nakupcima ili stvarnim proizvođačima, moraju da na mjesečnom nivou plate rezervaciju tezge u iznosu od 15,25 eura. Kada imaju tu rezervaciju onda dnevni zakup tezge plaćaju po 1,8 eura, a ako nemaju plaćenu rezervaciju onda plaćaju dnevni zakup tezge po cijeni od 2,6 eura.

Proizvodi se u najzagađenijoj opštini

Nadaleko čuveni pljevaljski sir, koji se generacijama priprema po tradicionalnoj recepturi, prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine, proizvodi se u najzagađenijoj opštini u Crnoj Gori.
Građani Pljevalja misle da zagađenje iz vazduha može da utiče na kvalitet sira ali ga ipak kupuju.
– Kako živimo u najzagađenijem gradu, morali bi se odreći i vode i vazduha, a ne samo sira, kažu Pljevljaci,a proizvođači tvrde da je sir dobro kontrolisan i potpuno bezbjedan, što dokazuje i sertifikat Ministarstva poljoprivrede.

Izvor: Dan