SAOPŠTENJE POKRETA ZA PLJEVLJA
Puštanje iz pritvora u Spužu, prije dva dana, Mihaila Čađenovića, nažalost, ne znači i njegov izlazak na slobodu, jer je Crna Gora, poodavno, postala tamnica, odnosno „Prokleta avlija“ za srpski narod koji živi u njoj. Svojevremeno je, nedavno preminuli pjesnik, Petar Pajić ispjevao antologijske stihove:
Ja sam bio u Srbiji,
Srbija je na robiji!
Danas, na početku 21. vijeka može se slobodno kazati: ja sam bio u Crnoj Gori, tamo su Srbi na robiji. Ili su na robiji, ili u pritvoru, ili bez posla, ili optuženi za učešće u aferi „državni udar“. U svakom slučajubez osnovnih nacionalnih i građanskih prava. A u pomenutoj aferi tačno je samo ime, jer je država organizovala udar, kako bi ubrzala prijem u NATO pakt. Čak i pticama na grani je jasno, da boljeg načina za to nije bilo, nego da se za organizaciju lažnog državnog udara optuže Srbi i Rusi. To je mamac na koji zapadna ajkula najbrže reaguje i zagrize.
Koliko je sve to daleko od istine i realnog života potvrđuju dešavanja oko usvajanja Predloga zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata. Još jednom se potvrdila ona rečenica, koja se pripisuje Svetom Petru Cetinjskom: „Gospode sačuvaj Crnu Goru od Crnogoraca“.Samo zahvaljujući poslanicima manjinskih naroda pomenuti zakon nije usvojen u Skupštini Crne Gore, već je vraćen na doradu.
Da podsjetimo,pomenutim predlogom zakona, potpuno se razvlašćuju opštine, kada je u pitanju uređenje prostora i izgradnja objekata i sve prenosi u nadležnost MORT-a (Ministarstvo održivog razvoja i turizma). Još preciznije razvojnim resursima Crne Gore upravljaće dva čovjeka, brat bivšeg premijera Aco Đukanović, vlasnik institucije koja se bavi projektovanjem i planiranjem, kao i „ambasador obale“ Branimir Gvozdenović, čovjek koji je i bukvalno devastirao crnogorsku obalu u vrijeme svog ministrovanja. Nije teško pretpostaviti kako bi izgledala postMORTalna Crna Gora u slučaju usvajanja predloženog zakona.
Dok je dobar dio predsjednika crnogorskih opština digao glas protiv pomenutog predloga zakona, naš predsjednik Đačić je mudro ćutao. Ali umjesto nagrade dobio je obećanje od predsjednika Vlade Markovića da od ekološke takse u Pljevljima nema ništa, dok energetski sistem Crne Gore ne stane na noge. Drugim riječima, ne lipši magarče do zelene trave.
A nas Pljevljake posebno su zadužila poslednja četiri ministra održivog razvoja. Naime, toliko ih se promijenilo, od davnog obećanja, da će sanirati dvije crne ekološke tačke u Pljevljima, od pet koliko ih ima u Crnoj Gori. Naravno riječ je o deponiji bivšeg rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“ koja se nalazi u Gradcu, i deponiji pepela i šljake na Maljevcu. Mnogo je vode oteklo Ćehotinom od tada, a tone prašine i pepela prekrile su grad sa deponija na Maljevcu i Jagnjilu.
Zbilja, treba li Pljevlja da umru da bi Crna Gora živjela?
