Predsjednik opštine Mirko Đačić učestovao je danas (četvrtak 15. septembar) u radu sedmog sastanka Zajedničkog konsultativnog odbora (JCC) između Komiteta Regiona Evropske unije (CoR) i Crne Gore.
U fokusu rada sastanka, održanog u Sutomoru, bile su teme usko povezane sa životnom sredinom. Prvi panel je bio posvećen Upravljanju čvrstim otpadom na lokalnom nivou, a drugi Klimatskim promjenama i energetskoj efikasnosti.
Kopredsjedavajući sastanka bili su Aleksandar Bogdanović gradonačelnik Prijestonice Cetinje i Hjui MekGrat (Hughie McGrath), član Vijeća okruga Tiperari, Republika Irska.

Uvodno izlaganje u okviru prvog panela imao je Borivoje Bonić predsjednik Udruženja komunalnih preduzeća Crne Gore. U radu panela su učestvovali i državna sekretarka Daliborka Pejović, Liza Labriga (Lisa Labriga) projekt menadžerka u ACR+ Udruženju gradova i regiona za recikliranje i održivo upravljanje resursima i Linda Gilem (Linda Gillham) iz Udrženja lokalne uprave, CEMR protparol o životnoj sredini.

Tokom panela ukazano je na problem odlaganja čvrstog otpada posebno na sjeveru države. Značajno mjesto posvećeno je i Državnom planu upravljanja otpadom i aktuelnom konceptu izgradnje regionalnih sanitarnih deponija prema kome bi se u Bijelom Polju gradila deponija za opštine sa sjevera Crne Gore. Skoro svi učesnici u diskusijama su se dotakli pregovaračkog poglavlja 27 Životna sredina, uz nepodijeljenu ocjenu da su pred državom i lokalnim upravama značajne obaveze u cilju ispunjenja svih zahtjeva. Takođe, istaknuta je i potreba jačanja administartiuvnih i kapaciteta uopšte, potreba investiranja u izgradnju reciklažnih centara i korišćenja otpada kao resursa.
U radu drugog panela litvanska i estonska iskustva sa energetskom efikasnošću u stambenim i javnim zgradama predstavili su Arnoldas Abramavičius (Arnoldas Abramavicius) i Andres Jadla (Andres Jaadla), a u radu Panela učestvovali su i Srđan Mugoša, direktor za klimatske promjene u MORiT i Lazarela Kalezić.





1 коментар
Šta su ovi ljudi, bar ovi iz CG uradili da bi poboljšali život građana a o brizi za životnu sredinu da ne govorimo.