Ćehotina ili Ćotina (kako je često Pljevljaci nazivaju) je planinska, salmonidna rijeka, glavna vodna arterija Pljevaljskog kraja. Dužine je oko 130 km, od tog 93 km na teritoriji Crne Gore, i to skoro čitav taj dio pripada pljevaljskoj opštini.
Ova priča je posvećena kraljici ćotinskih brzaka, mladici, kao i mladičarima, sadašnjim i nekadašnjim sportskim ribolovcima na ovu plemenitu vrstu.
Darko Anđelić, sportski ribolovac, koji je prije dvije godine uhvatio mladicu od 6 kg, na sportski način i na sportski način i postupio prema ulovu (vrativši je Ćotinskim brzacima, što bi rijetko koji ribolovac uradio), kaže: “Ćehotina rijeka sa hiljadu života – reklo bi se. Rijeka koja godinama odolijeva njenoj devastaciji i uništavanju na svaki mogući način, rijeka koja je odličan pokazatelj da je priroda mnogo jača od čovjeka i da mi kao prolazne jedinke treba da se priklonimo njoj, a ne ona nama.
Ćehotina može da ispuni san svakog ribolovca u svijetu, a to je da uhvati pastrmku, lipljena, a posebno mladicu, kraljicu salmolidne vrste ribe, koja svojom ljepotom i borbenošću ostavlja neizbrisiv trag u životu, što se i meni desilo sa ovom mladicom koja je na neki način imala sreće da bude vraćena u vodu, da nastavi tamo gdje sam je ja zaustavio. Njeno mjesto je u rijeci, gdje ima višestruku korist za opšte dobro naše, naše opštine i okruženja. Lokalno stanovništvo bi trebalo da bude najbolji čuvar svog prirodnog dobra, dok je kod nas obrnuta situacija, riba se ubija, nosi, krade i čak prodaje. Ponašamo se kao da će biti smak svijeta, a to pokazuje stanje naše svijesti, kao i to da nam buduće generacije nisu bitne.
Trenutno stanje rijeke je katastrofalno, zahvaljujući lokalnoj industriji (termoelektrani, rudniku uglja, rudniku olova i cinka i dr.), koji se totalno nesavjesno ponašaju prema stanovništvu, prirodi, pa i rijeci. Srećom postoje naznake da se svijest naroda budi, zarad svog dobra, što pokazuje i odziv ribolovaca i gradjana na organizovanje ribolovačkog kluba „BISTRO“, koji će se baviti ne samo stanjem rijeke Ćehotine i pritoka, već i cjelokupnim ekosistemom u Plevljima. Zato neka bude BISTRO I ČISTO!!!”
Nekada su se u Ćehotini lovile krupne mladice, nije se moralo mnogo ići od grada da bi se ulovila. Bilo je i u virovima blizu grada, ondje gdje su se nekada okupljali Pljevljaci, kupali se, učili da plivaju. Ove iskaze potvrđuje i ova stara fotografija sa mladicom od 18 kg, uhvaćenoj u Ćehotini prije 30-tak godina. Ujedno je ta mladica i najveća uhvaćena u ovoj rijeci, bar je tako zabilježeno, a ribolovac je bio poznati mladičar Behudin-Bekljo Rašinlić. Bekljo je bio pravi sportski ribolovac, poznavalac Ćehotine i mjesta koja su skrivala kraljicu ćotinskih brzaka. Znao je da ih pronađe i na sportski način nadmudri. Bekljo više nije među živima, ali priče o njemu i njegovim ribolovnim vještinama žive. Povodom sjećanja na ovog poznatog pljevaljskog ribara održava se svake godine Memorijalni ribolovni kup “Behudin Bekljo Rašinlić” na jezeru u Otilovićima u Pljevljima.
Sjećanje na Beklja je ujedno i sjećanje na kraljicu ćotinskih brzaka.
autor, Vaso Knežević







2 коментара
Dudo je Pljevaljska legenda!
Dudo svaka cast.,.ja sam rodjeni Pljevljak, ali za ovo COTINA , koje tako uporno ponavljate, cuo nisam..ali ste dobro rekli , tako je zovu NEKI „pljevljaci“ …