Jedan udarac, dva Pljevljaka

Javni servis je organizovao emisiju o problemima zagađenja Pljevalja, i pozvao goste, njih 5. Četvoro od njih priznaju da postoji zagađenje, ali skrivaju krivce. Peti priznaje, odnosno ističe zagađenje, i nabraja sve krivce. Opisaćemo ih sa 4/1, s obzirom na odnos prema zagađenju, ili bolje reći, zagađivačima. Mali izgledi za pobjedu nad zagađivačima, izgleda.
Pored zagađenja vode i zemljišta, koji su takođe ogroman problem, ja ću se osvrnuti na PM čestice, jer su tu bili nadležni iz republičkih organa, kao i predsjednik Opštine Pljevlja, koji su iskazali zadivljujuća zapažanja u vezi sa stanjem vazduha u Pljevljima.
Osim kurtoaznih govora i polovičnih rešenja, kroz emisiju su se mogle zapaziti nekima već poznate činjenice. Jedna od njih je da najveći proizvođač energije u CG, Termoelktrana Pljevllja, već trideset i kusur godina nema upotrebnu dozvolu. Ista stvar je sa odlagalištem pepela i šljake, na Maljevcu, iz te iste termoelektrane. Meni odmah u oči, mada je osjećam i u plućima, upada činjenica da i ako nemaju upotrebne dozvole, ta dva objekta se naveliko upotrebljavaju i njihovi produkti su na raspolaganju krajnjim korisnicima. Ipak, mimo zakona, a kamo li Ustava CG, korisnici su najvažniji.
Struju koriste Podgorica i Crna Gora, a pepeo, šljaku i dim koriste samo, i isključivo, Pljevljaci. Ekskluzivitet.
Što se tiče korišćenja struje, svima su poznate blagodeti, posebno za vlast koja je koristi između ostalog, i za kupovinu glasova…Ali nećemo o tome.
Napomenuo bih još jednu upotrebu pljevaljske struje, doduše, u najavi. Naime, Vlada CG je obećala Italijanima korišćenje pljevaljske struje kroz podmorski kabl. Hvala u ime Italijana. Hvala i u ime Pljevljaka, oni će i dalje imati ekskluzivitet na pepeo i šljaku, naravno i na dim.
Dimnjaci TE različito djeluju na ljude, to je individualno, odnosno zavisi od radnog mjesta ili partijske pripadnosti. O ulozi dimnjaka na zdravlje i život, nosioci određenih partijskih knjižica ili radnih mjesta, očigledno ne razmišljaju, jer inače, ko bi svjesno, ćuteći, žrtvovao zdravlje svoje djece, pa i sebe. Ako bi im zdravlje i život pali na pamet, možda bi bar trebali nositi gas maske, ako ne smiju da progovore. Taman bi ispod maske i mogli samo da ćute, jer to im i odgovara. Možda bi maska prekrila i njihovu nemoć pred gospodarima smrti i života. Mada, gas maska…Izgleda kao da im ne odgovara miris i ukus ekskliziviteta koji nam vlada poklanja, a to nije poželjno. Naljutili bi se nadređeni.
Na pomenuta četiri gosta, od pet ukupno, dimnjaci djeluju tako da bi se po njihovim riječima, dalo zaključiti da ispuštaju osvježivače zraka za pljevaljsku kotlinu.
Od lokalnih blagodeti, moramo pomenuti i Rudnik uglja, koji sa svojih kopova, otvorenih vjetru i svim vremenskim prilikama, godišnje iskopava oko 1.800.000,00 tona uglja od kojih, gorepomenutoj, termoelektrani isporučuje oko 1.700.000,00 (milion i sedamsto hiljada) tona, koja ih sagorjeva, bez posledica u smislu aerozagađenja. To je valjda logično, ne znam da li ima neko da prigovori i nađe manu toj logici?
Tu je i deponija jalovine iz rudnika, tzv. Jagnjilo, smještena tako da zatvori tok vjetrova, da ne ometa učinak pomenutih osvježivača zraka, tako što bi ih vjetar odnio nekim drugim srećnicima. Ne, to ostaje samo naše! Inače, učinak vjetra i da se probije preko te velike prašnjave površine je, samo još prašine. Mada, da se probije, odnio bi onu ustajalu, staru, a ostavio novu. Treba nam nova!
Ovo jalovište bi se moglo opisati onom izrekom- Dvije muve, jednim udarcem- … Nema vjetra, onda je u kotlini stara, ustajala prašina, a u slučaju da se probije vjetar, donosi novu prašinu, svježu.
U ovoj izreci bi možda, spram lokalnih prilika, bilo primjerenije umjesto muva, pomenuti Pljevljake.. .
Famozne PM čestice. Ako neko i ne zna šta su, zna da su tu… Nije ni bitno. Svi znamo da su loše. Bitno je da smo došli do glavnih krivaca za njihovo prisustvo, te ću se okomiti na njih.
Krivac je, odnosno, krivci su građani Pljevalja. Oni lože svoja individualna ložišta (kako to popularno nazivaju ovi iz inspekcije i Agencije za zaštitu životne sredine). Dakle, tu smo, to su ti bezobzirni građani koji lože svoje šporete, a bogami neko i kotao za centralno grijanje…zamislite, cijelu kuću grije. Koji bezobrazluk. Kakva je to sebičnost prema sugrađanima. Građanin loži, grij se, skuva ručak, a ne razmišlja da time izaziva i 12 puta veće prisustvo pomenutih, štetnih čestica.
Gradjani sagore oko 100.000,00 tona uglja, naspram 1.700.000,00 tona koliko sagori TE, dakle 17 puta manje od TE, i neki od njih imaju obraza da se pobune. Sramota.
Tješi me odnos inspekcije i Agencije za životnu sredinu što preduzimaju odgovarajuće mjere.
Inspekcija podnosi prijave, mada, kako rekoše, ne znaju šta se posle dešava sa prijavama. Doduše, ja znam, nadležni organi su preduzeli sve zakonom predviđene mjere i zagađenje je zaustavljeno. To je bar jasno.
Direktor pomenute agencije, ekološke nam države, reče da će u cilju postizanja boljih rezultata, mjernu stanicu zagađenja vazduha, premjestiti kod vrtića. Podržavam, razuman korak.

I poručujem građanima, sramite se i ostanite kući, ionako ste krivi, nek vam je utjeha dok se sramite kući, to što nije ni preporučljivo izaći na pljevaljski vazduh.

Petar Džarić