Obnovu škole u Meljaku, prve u Podgori, izgrađene 1897. godine, počeli su mještani Meljaka i okolnih sela, bivši učitelji i učenici ove škole. Prije više od 110 godina ova škola bila je prepuna đaka, a od 1985. godine ona je zatvorena i prepuštena zubu vremena. Učitelj u penziji, Savo Krvavac je sa kolegama Draganom Golubovićem i pokojnim Milivojem Jelovcem došao na ideju da zaštite školu od daljeg propadanja.
Škola se nalazi u centru Meljaka, jedne od najvećih mjesnih zajednica po prostranstvu u bivšoj Jugoslaviji, tako da su i mještani i učitelji osjećali potrebu da školu sačuvaju od zaborava. Zidovi su kameni, širine oko 60 cm tako da smo uz pomoć mještana koji su uzeli učešće u obnovi ove škole svojim radom, novcem i drvnom građom uspjeli da sačuvamo ovu školu od daljeg propadanja– reako nam je Savo Krvavac.

Škola je konačno prekrivena limenim krovom 7.jula 2014. godine rekao je Savo Krvavac i dodao da je krov donirao Milan Starčević sa Previje koji živi i radi u Americi.
Bez obzira kakva dalja budućnost bude čekala školu, mještani Podgore i mnogi ljudi dobre volje složni su u tome da škola ne treba da propadne.





5 коментара
Za svaku pohvalu.E sada vlasti neka nasele Kineze posto su svojom nakaradnom seljacko-đilkoškom politikom utrli narod na ovom prostoru
ova dvojica sjede na ovom krovu od prosle godine.
a narod nisu utrle vlasti no sto se nije razmnozvo
U toj istoj školi su posleratne vlasti djeci čiji su roditelji se borili kao četnici mijenjale godinu rodjenja, da bi bili stariji i kao prerasli za školski doručak (Trumanova jaja). I kako su te generacije mogle povećati natalitet kad ih je komunistička vlast počela šikanirati još od školske klupe.
Zamislite djecu koja su izdvojena sa strane i gledaju svoje vršnjake kako im učitelj dijeli *glavu šećera*. To mošda danas i nije tako strašno kad su sva djeca sita i čista, ali tada u opštoj nemaštini toj djeci se kocka šećera činjela velika i mnogi su je sanjali.
E i ti ga precera. Kao zbog tig Trumanovih jaja manjak je cetnika. Nije nego..
Učitelj Golubović mi je još u sjećanju, iz jedne druge škole, kao strašni mučitelj djece a ne učitelj. Dijelio je šamare sladje od petica.A ja i danas mislim da ne treba dizati ruku na djecu i na stare.