Svako vrijeme ima svoje zanate
U vrijeme potrošačkog mentaliteta i trgovačkih lanaca, kada je jednostavnije nešto staro zamijeniti novim, pitamo se gdje su ti brojni majstori koji su našim mamama i bakama popravljali kućne aparate, šili haljine, gdje su limari, opančari, sve one zanatlije po kojima su Pljevlja nekad bila poznata… Trenutno u našem gradu ima ukupno 97 zanatskih radnji, od čega su 24 frizerska salona, 11 pekara, šest servisa mobilnih telefona….Novo vrijeme nametnulo je nove potrebe, a nekadašnji stari zanati izumiru, imamo svega šest obućarskih radnji, jednog časovničara, dva stakloresca, jednog kovača…
Prema Zakonu o zanatstvu preduzetnik, što je i najčešća forma u zanatstvu, mora da vodi knjigovodstvo a porez plaća paušalno ukoliko obrt ne prelazi 18.000 evra.
Obućar Mirsad Vrević bavi se ovim poslom već 15 godina, posla ima, ali teško je ostvariti dobru zaradu, nakon plaćenog poreza, kirije, struje, vode, čistoće i kupovine materijala. Kaže da ga nije natjerala nevolja, ne bi se bavio ovim poslom, ali ipak srećan je dok ima posla i načina da se zaradi.
-Danas je obuća jako lošeg kvaliteta, jeftina pa ima posla. Međutim, težak je to posao, treba dosta vremena, radim po cijeli dan i na kraju dana – slaba zarada. Mušterija plati 10 evra obuću i donese na popravku, i koliko mogu da naplatim rad, evro, dva a treba dosta vremena?Počeli su ljudi da vade obuću sa „tavana“ staru, kvalitetnu, ova današnja je gotovo trula. Izumiru zanati, ali dobro je da ima obućara – kaže Mirsad, pokazujući nam kvalitetnu kožnu čizmu sa uništenim potpeticama, koja bi se morala baciti da nema obućara.
Mirsad se prisjeća vremena kada je Bezistan vrvio od zanatlija, između ostalih – obućara koji su nudili popravke ali i proizvodili obuću. Danas ima svega šest obućara u Pljevljima, ali potreba za uljepšavanjem i te kako je porasla, pa su frizerski i kozmetički saloni sve češći u našem gradu. Dvadesetosmogodišnja djevojka prije godinu i po počela je da se bavi poslom kozmetičara, kupila svu opremu i kaže da se već isplatila. Po završetku pripravničkog nije mogla da nađe posao, i kaže da joj je danas možda i drago zbog toga.
-Prohtjevi današnjih ljudi, posebno djevojaka, što se tiče ljepote iz dana u dan su veći. Ranije smo sami čupali obrve, i ni pomišljali nismo da dajemo pare za to. Danas se plaća i lakiranje noktiju, što je za kozmetičare i te kako dobro. Zadovoljna sam zaradom, svoj sam gazda i nadam se da ću vrlo brzo otvoriti salon, za sada radim u kući. Mada, ako pogledamo i ostale zanate, ima dosta nelojalne konkurencije, mislim da većina šnajdera, pa i mnogi frizeri nisu prijavili radnje – priča sugrađanka.
Priručnika, uređaja i savjeta kako da se uljapšamo ima na pretek. Ali kako zanati izumiru, šta će biti jednog dana kada ne budemo željeli da zamijenimo neku stvar novom i kada nam budu neophodne usluge majstora, starih zanatlija?
D. Čolović
